Okiku and the World 2023, Junji Sakamoto

 

šta kaže film: two rogue vagrants make their living as “manure men”, turning the waste from the tenement toilets into fertiliser sold to local farmers. enter okiku, the only daughter of a fallen samurai, and amongst the overflowing piles of excrement, a well-nourished love story unfolds.

Hart to Be a God i dalje ponosito stoji kao najprljaviji film ikad. Ovaj, u poređenju, neuporedivo skromniji, low-key, nezavisno producirani uradak Junjia Sakamota, je jedan od ozbiljnijih skorašnjih pretendenata za tron. Srednji vijek u HTBAG, prenesan na planetu Arkanar, savršeno odgovara popularnoj percepciji njega kroz ere koje su usljedile. Blato, hrđa, krv, izmet. . . svijet u kome je život jeftin; gdje dominira sveopšta zaostalost i raznorazni fundamentalisti koji svojim djelima osiguravaju da takav zauvijek i ostane. Ako je German, inspirisan tadašnjim dešavanjima u svojoj zemlji, imao namjeru prikazati svijet koji je razultat pobjede takvih sila, Okiku and the World je nešto totalno suprotno tome. Film je plod takozvanog Yoihi projekta, inicijative koja spaja ljude iz svijeta japanskog filma sa naučnicima i istraživačima iz mnogih sfera koje podrazumijevaju prirodne nauke. Kako kaže Mitsuo Harada, njegov začetnik i producent filma: 'What YOIHI PROJECT aims to create is movies that depict humanity while touching on various environmental issues such as bioeconomy, circular economy, sustainability and SDGs.' Dakle, ako ste očekivali osebujnu kritiku feudalnog Japana na njegovom zalasku to ovdje nećete dobiti. Naprotiv. Okiku and the World je pokušaj da se, na neki način, djelomično emancipira taj period - da se u njemu pronađe nekakva lekcija za problematiku u kojoj smo se mi danas našli. Korektna (i predvidljiva) reakcija na to bi bila: 1 - it's a long shot, 2 - očito smo očajni. Nije bitno. Korak po korak. Sakamoto i Harada potrudili su se da nam na vrlo visceral način prikažu šta misle pod konceptom cirkularne bio-ekonomije Edo Japana. Ukratko, Chuji i Yasuke zajedno rade kao čistači septičkih jama. U velikim urbanim centrima sakupljaju potreban 'materijal', i nakon toga odlaze do farmera koji to koriste kao prijeko potrebno gnojivo. Takoreći, svaki segment njihovog zanata je istančano prikazan, i to po nekoliko puta . . . iznova pa iznova . . . sa svim tajnama struke, na granici okrutnog. . . kao da S & H hoće da natjeraju do tada posve zgađenog gledatelja da to prihvati kao fact of life, i preuzme njihovu perspektivu. Gledano tako, to je u redu. Ali to definitivno nije u redu za Chujia i Yasukea koji se nalaze na dnu društvene ljestvice i rade nisko plaćen posao koga bi se sramio i Mike Rowe. Nije vjerovatno da će za njih biti puno utjehe u tome što će ono čime se oni bave biti model za napredne koncepte cirkularne bio-ekonomije budućnosti. Zapravo, budućnost za njih dvojicu suštinski i ne postoji u strogo stratifikovanom Japanu tog vremena. Modernizacija koja predstoji, i pored svih dodatnih problema koji će doći sa njom, daće im makar malu šansu da unaprijede svoj položaj. Cijena će biti prekid tog 'balansa' kakvim ga vide brižnici iz Yoihi ekipe, i zatim, miopični razvoj koji neumorno ubrzava, iako pred njim stoji zjapeća provalija. Ono što nam predstoji će najvjerovatnije biti toliko loše, da ćemo kolektivno početi cijeniti mono no aware u dinamici punjenja i pražnjenja septičkih jama. U svakom slučaju, skatološki kraj je neminovan.