tsundokuvjecnistack

šta kaže film: the fujiya hotel is a century-old inn near the historic city of kyoto. but the hotel's guests and staff suddenly realise that they are trapped in a two-minute time loop. Što se tiče filmova iz '23, koji su se početkom ove godine napokon počeli pojavljivati kroz različite kanale, River nije bio poseban prioritet. Zašto: 1 - Kako su drugi primjetili, time-loop je postao novi zombie, sveprisutan i uveliko iscrpljen koncept. Već sama premisa odbija. 2 - Ovo je nakon Beyond the Infinite Two Minutes drugi Yamaguchijev film zaredom u kome se igra na taj način, i teško da je tu ostalu puno prostora za nešto svježe. 3 - Sjećamo se One Cut of the Dead, simpatične indy uspješnice koja je, ponajviše zbog nedostatka kvalitetnih japanskih filmova, ostala stašno precjenjena i preeksponirana. Osim toga, Spin-off One Cut of the Dead: In Hollywood, dodao je novi sloj loše volje oko cijelog projekta. Čak je i Summer Time Machine Blues iz 2005, dakle - iz vitalnijeg perioda japansko...

  šta kaže film: after locating the divine blade, a shaman and a modern-day woman race through time to battle a powerful alien commander intent on destroying mankind in alienoid: return to the future, part II of choi dong-hoon’s epic sci-fi action series. Alienoid: Return to the Future nastavlja tačno tamo gdje je prvi dio iz '22 stao, i već od toga nastaju problemi. Više od 140 minuta prvog dijela ostavilo je iza sebe gomilu glavnih i sporednih likova razbacanih po različitim vremenskim periodima, u zbrkanim međuodnosima i zaboravljenim motivacijama, i drugi dio, mučno i vrlo konfuzno, pokušava sastaviti sve te krajeve. I to predugo traje, uvijek sa dva koraka naprijed, pa dva unazad. Dong-hoon konstantno gubi fokus, te nas šeta kroz okrajke prošlog filma, sa još više žanrovske i tonalne šarolikosti nego prošli put. Ideja je da se sve te hronološke zabune (naizgled slučajnosti, sitni detalji, povezanosti. . .) kulminiraju u velikoj završnici, koja će svemu što je prethodilo dati t...

šta kaže film: a computer expert accidentally falls into the conspiracy of online financial crime and has to seize the time to participate in the struggle. Sjećamo se čuvenih "three megabytes of hot RAM" iz Neuromancera i Ono-Sendai deckova za pristup internetu kojih smo se nagledali nakon Gibsonovog romana, ili kasnije, tokom devedesetih, hakera prikazani kao pripadnika ekstremnih, anti-establishment, supkultura. Danas se lako rugati svemu tome. Taj pristup prikazivanja interneta, u kome se naglašava njegova drugost, kao u Matrixu, gdje se radi o svjetu paralelno našem, kome se pristupa posebnim tehnologijama i protokolima na jedan vrlo analogan način; ili u smislu njegovih korisnika, talentovanih digitalnih pankera sa gotovo magičnim moćima u digitalnoj sferi, je nešto što smo u suštini napustili prije dvadesetak godina i danas se ne može koristiti bez retro predznaka. Jednostavno, internet je postao dio najbanalnije svakodnevnica, i ta drugost je iščezla. Da bi se suzbio ...

  šta kaže film: retired yakuzas, ryu and tatsu, open a ramen restaurant and become an instant hit. but a mysterious upstart gang is taking down every yakuza family one by one, luring the duo back to the gangland underworld once more! Yoshihiro Nishimura je najpoznatiji kao redatelj splatter filmova sa kraja pretprošle decenije, kao što su Tokyo Gore Police,  Vampire Girl vs. Frankenstein Girl, Helldriver i drugi. Mada, najkvalitetniji naslovi iz njegove šire filmografije su oni na kojima je potpisan samo kao stručnjak za specijalne efekte.  Na redateljskoj poziciji, od Nishumure smo naučili očekivati bizarnu premisu, pomjereni humor i haotični, posve razuzdani gorefest. U najboljem slučaju, to su bili prosječni filmovi, sa najviše dve ili tri dobro realizovane scene sa groteskno izvedenim specijalnim efektima, i sa izuzetno isforsiranim humorom (za izvoz spremna, Japanese- wackiness doza).  U  Tokyo Dragon Chef, iako izgleda da će film eskalirati u tom smjeru, ...