Cyber Heist 2023, Hing Fan Wong

šta kaže film: a computer expert accidentally falls into the conspiracy of online financial crime and has to seize the time to participate in the struggle.

Sjećamo se čuvenih "three megabytes of hot RAM" iz Neuromancera i Ono-Sendai deckova za pristup internetu kojih smo se nagledali nakon Gibsonovog romana, ili kasnije, tokom devedesetih, hakera prikazani kao pripadnika ekstremnih, anti-establishment, supkultura. Danas se lako rugati svemu tome. Taj pristup prikazivanja interneta, u kome se naglašava njegova drugost, kao u Matrixu, gdje se radi o svjetu paralelno našem, kome se pristupa posebnim tehnologijama i protokolima na jedan vrlo analogan način; ili u smislu njegovih korisnika, talentovanih digitalnih pankera sa gotovo magičnim moćima u digitalnoj sferi, je nešto što smo u suštini napustili prije dvadesetak godina i danas se ne može koristiti bez retro predznaka. Jednostavno, internet je postao dio najbanalnije svakodnevnica, i ta drugost je iščezla. Da bi se suzbio taj "svakodnevni' aspekt, Villeneuve je, uz pomoć Watanabea, detonirao EMP, sve da bi omogućio agentu K. više 'cinematic' rutu. U Blackhatu, Mann je kao svog hakera angažovao Thora, i stavio ga u situaciju sa prigodno Asgardskim ulogom. Sa jedne strane, teško je filmično prikazati ljude kako udaraju po laptopu, sa druge, ne može se takmičiti sa savremenim tehnologijama, koje se ubrzano mjenjaju iz dana u dan, a da vas ne označe kao retro ili fantasy. Cyber Heist nije baš zamoren tim dilemama, i poprilično neobavezno uzima i kombinuje što hoće. On je sve pomalo: retro cyber-thriller o krupnoj novčanoj muljaži, u svjetu gdje je uvezanost i korištenje interneta sveprisutno, sa nejmdropovima, kao firewall, TOR ili AI (koji ostaju samo to. . .), ali i istrovremeno, ekskurzija u magični Tronland sa vrlo unintentionaly funny rezultatima.

Film je makar na papiru obećavao: tek drugo ostvarenje Him Fan Wonga nakon indi uspješnice I'm Livin' It; scenario je napisao Soi Cheang; dobro poznata glumačka imena kao Aaron Kwok, Simon Yam i vrlo pouzdani Gordon Lam. Čak su i trejleri upućivali na nešto svježije, posebno po kvaliteti specijalnih efekata - barem u poređenju sa onim što inače dobijamo iz HK-a. 

Ukratko, Aaron Kwok je, u okvirima svoje firme, upleten u pranje novca koje organizuje njemu nadležni Gordon Lam. On ubrzo saznaje za to, obavještava policiju i pokušava zaustaviti zavjerenike i dokaziti svoju nevinost. Iza svega toga Kwok i Gordon Lam imaju patetični melodramski ulog/motivaciju (bolesna kćerka, bolesni brat. . .) koja je toliko lijeno sprovedena da je nećemo dalje ni spominjati. . . Ne treba puno da se Kwok i Lam nađu u direktnom sukobu, i od tog trenutka film ulazi u žestok ritam sa smjenama bježanije kroz Hong Kong, i digitalni izleta, u kojima Kwok pokušava doći do informacija koje su mu potrebne u cilju otkrivanja i sprečavanja Lama i njegovih saveznika. Dionice filma u kojima Kwok jurca okolo u bjegu od policije i negativaca su često preduge i neuklapaju se najbolje u ostatak filma. Dok su gorepomenute ekskurzije u digitalno toliko doslovno prikazane da su rezultati često smjehotresni: firewall kao velika padajuća kocka sa svjetlim ivicama, transfer novca gdje korisnici bukvalno trče sa koferima i pritom prave glupe face, pa do darkweb susreta sa alienware-aesthetics duksericama.

Him Fan Wong zaslužuje pohvale za izrazito samouvjerenu tranziciju sa indy filma na nešto mnogo veće; ako izuzmemo za HK kinematografiju neizbježni melodramski segment i naporne chase sekvence, Cyber Heist ni u jednom trenutku nije dosadan, kad ubaci u višu brzinu, negdje oko početkom druge trećine, pacing ne popušta. Iako su cgi sekvence hakovanja krajnje nemaštovite - sjetimo se kako je Nolan prikazivao snove u Inceptionu, efekti izgledaju jako dobro s obzirom na budžet. Sve u svemu, razočaravajuća saradnja nekoliko poprilično talentovanih ljudi koji su trenutno u velikoj formi, ali ipak - glavom i ramenima iznad sličnih ostvarenja iz Hong Konga kao Helios, Cold War, Project Gutenberg ili Z, S, L, G Storm...