River 2023, Junta Yamaguchi

šta kaže film: the fujiya hotel is a century-old inn near the historic city of kyoto. but the hotel's guests and staff suddenly realise that they are trapped in a two-minute time loop.

Što se tiče filmova iz '23, koji su se početkom ove godine napokon počeli pojavljivati kroz različite kanale, River nije bio poseban prioritet. Zašto: 1 - Kako su drugi primjetili, time-loop je postao novi zombie, sveprisutan i uveliko iscrpljen koncept. Već sama premisa odbija. 2 - Ovo je nakon Beyond the Infinite Two Minutes drugi Yamaguchijev film zaredom u kome se igra na taj način, i teško da je tu ostalu puno prostora za nešto svježe. 3 - Sjećamo se One Cut of the Dead, simpatične indy uspješnice koja je, ponajviše zbog nedostatka kvalitetnih japanskih filmova, ostala stašno precjenjena i preeksponirana. Osim toga, Spin-off One Cut of the Dead: In Hollywood, dodao je novi sloj loše volje oko cijelog projekta. Čak je i Summer Time Machine Blues iz 2005, dakle - iz vitalnijeg perioda japanskog filma, bio na rubu iritantnog sa svojim usiljenim šarmom i humorom. Kad su se pojavile najave za River, nismo očekivali ništa više nego još jedan gimmick film, koji će, iako to ne zaslužuje, brzo naći distribuciju, publiku i na kraju fizičku inkarnaciju. Ispostavilo se da je novi uradak Yamaguchia i ekipe daleko bolji od toga. Prije svega, sada su još uigraniji, i na nivou scenarija i same izdvebe, nego u BTITM; lokacija (Kifune Shrine) je daleko impresivnija nego enterijeri iz BTITM. Kad looping počne, stvari iz polazne zabune ubrzo dobijaju smislen pravac. Narativni arcovi pojedinačnih likova zanimljiviji su nego prošli put. Generalno, fokus je na ljude i na njihove, često, vrlo različite reakcije na situaciju koja ih je snašla - njihov zajednički rad da je shvate i da se izbave iz nje - takoreći, deloopaju. Na primjer, jedan od likova je "blokirani" pisac, koji je pod velikim pritiskom izdavača da završi serijalizaciju svog romana. Nije siguran u kom smjeru želi nastaviti priču, i ne može raditi sa takvim rokovima. Kad loop počne, on napokon nađe prostora da odmori od pisanja, i pritom potraži inspiraciju za eventualan nastavak romana. Ili dva naizgled dobra prijatelja, kojima loop testira prijateljstvo kad određene istine dođu na vidjelo. Loop kao egzistencijalna klopka rutine, stagnantnosti i straha od promjena; pa do loopa shvaćenog kao mala pauza od svijeta i svakodnevnice. Drugim riječima, centar je, dobrim djelom, ljudska drama a ne bezglavo (zapravo ultra-sihronizovano) jurcanje po prostorijama radi gimmick premise. Glavni lik je Mikoto, koja je jedna od radnica u hotelu, ali njezine dileme su previše na teritoriji spojlera da bi se detaljnije izlagale, ali su u skladu sa prethodno napisanim. I šta je uzrok svemu? "Objašnjenje" na nekom glupom deus ex machina nivou neće izostati, ali suština stvari je do tada već zadovoljavajuće zaokružena.