Roleless 2022, Yutaro Seki, Kentaro Hirase, Masahiko Sato

šta kaže film: miyamatsu divides his modest life between jobs as a cable car operator and an extra in Japanese gangster and samurai films. with no family, friends, or memories of the past, he sleepwalks through life. through a chance meeting, he is confronted with a different life – his own. his true name is yamashita. he has a sister and a history he decides to investigate.

There's no one who can make a living just as an extra: i zaista, u doslovnom smislu, ne može. Posao je zahtjevan, nezahvalan, nisko plaćen, ne nudi mnogo prilika za dalji napredak i neke konkretnije glumačke uloge. There's no one who can make a living just as an extra: ako uzmemo ovo u pomjerenom, egzistencijalnom značenju, Miyamatsu itekako može, zapravo, on je idealan statist. Anganžmani na filmu, posao kao operater žičare i njegov privatni život, stopljeni su u jedan somnabulistički blur; Miyamatsu je gotovo bez afekta, sa uvijek istim izrazom lica koje odaje zbunjenost i prazninu. Rotacija nebitnih uloga uključuje svaki aspekt njegovog postojanja. I film se igra sa tim, dodatno preplićući stvarnost i fikciju. Ako je gledatelj intrigiran, i pokušava naći jasnu razliku, isključeni Miyamatsu definitivno nije. Za njega ti prelazi nemaju osjetnih implikacija. Ako išta, on traga za prazninom koju mu omogućavaju te sitne beznačajne uloge. Ono što njega čini drugačijim (takoreći, njegova posebna kvalifikacija) je amnezija zadobijena povredom glave. Naravno, stvari nisu tako jednostavne. U sceni smještenoj u bolnici Miyamatsu načuje razgovor sestre i doktora dok razgovaraju o njemu, misleći da on nije prisutan, gdje ovaj jasno kaže: No, with something like that, you wouldn't lose your memory. Rather, this time it seems to be an issue of the heart. Stvari se komplikuju kad ga jednom prilikom na poslu prepozna čovjek koji mu objašnjava da se on zapravo zove Yamashita, i da su radili zajedno sve do trenutka kad je on zadobio povredu glave nakon koje je nestao. Odvodi ga kući, kod njegove, dakle sad Yamashitine, mnogo mlađe sestre i njezinog muža. Miyamatsu je sad Yamashita. Isprva reaguje jednako flatlajn na novostečene okolnosti, ali niz sitnih okidača polako ga vraća u njegov prethodni život. I očigledno, situacija između njega, sestre i njezinog muža sugerira nešto mnogo kompleksinije i mračnije, što je vjerovatno dovelo do njegove 'povrede'.  Taj backstory nije centar filma, niti njegov najzanimljvi dio, već upravo prelaz sa Miyamatsua na Yamashitu: koliko je Y. uistinu nestalo zbog povrede a koliko je to bila svjesna supresija, ili/i nakon što se vratio bivšem domu, koliko je M. zaista uspješno objedinio predhodnog sebe a koliko je to samo još jedna nova uloga, nakratko preuzeta i nakon toga ubrzo napuštena, sve do sledeće. Gdje je razlika, i stvarno uporište identiteta pojedinca? Koncizan, dobro uslikan, bez napora slojevit i intrigantan film.