The Mountain Woman 2022, Takeshi Fukunaga
šta kaže film: late 18th century, tohoku. an outcast girl, rin lives in a village suffering from famine. she draws strength from mt. hayachine, where the spirits of humans ascend after passing.
Kunio Yanagita, autor knjige kratkih folklorni priča The Legends of Tono koja je poslužila kao inspiracija za ovaj film, i začetnik profesije izučavanja folklora u Japanu, u predgovoru za prvo izdanje piše: In the mountain villages of Japan, in areas yet deeper into the mountains than Tōno, there must be countless other legends about mountain gods and yamabito. I wish these legends could also be heard for they would not only make us who live in the lowlands shudder, but would also provide a fresh start like The Legends of Tōno. Yama Onna, Yama Otoko ili Yama-Bito (Mountain People) su naširoko poznata stvorenja ili poluljudi iz japanskog folklora. Kao što je iz imena jasno, žive duboko u šumama zabačenih djelova Japana, i predstavljaju prijetnju za putnike, lovce i seljanje koji se usude doći na njihov teren ili tamo zalutaju. Kao i kod mnogih drugih yokai ili granični yokai bića, često im se pripisuju 'otmice' djece i žena. U predgovoru, Yanagita se ne fokusira toliko na natprirodne aspekte tih kreatura, već prvenstveno ističe razliku između ljudi koji žive u urbanim, gusto naseljenim djelovima Japana, i ljudi iz nerazvijenih planinski regija iz kojih potiču te vrste priča. Toliko, da nije sasvim jasno gdje je tačno razlika između stvorenja iz mita i običnih ljudi koji žive u tim krajevima, makar u očima, kako ih on naziva, lowlandera ili flatlandera koji živi u skladu sa Meiji erom, i koji su napravili odmak od tih vrsta praznovjerja. To je, sve u svemu, tipičan stav intelektualaca iz tog perioda ubrzane modernizacije i razvoja. Ako je jedna vrsta praznovjerja napuštena, ubrzo je zamjenjena sa drugom, ovaj put baziranom na predrasudama koji se tiču klase i socijalnog statusa. Žrtve modernizacije, ili oni koje je ona zaobišla, sada su postali novi oblik folklornih kreatura za one koji su ušli u ritam ere i prilagodili se. To je momenat koji ponajviše interesuje Fukunagu. On se u svom prethodnom filmu Ainu Mosi takođe bavio sličnim temama, pojedinaca ili grupe, sa jedne strane, isključene iz šire zajednice, sa druge, u sukobu sa svojim identitetom.
Radnja je smještena u kasni 18 vijek, geografski u Tohoku region u blizini planine Hayachine. Iako u filmu nemamo taj podatak, najvjerovatnije u period velike gladi (Great Tenmei Famine) izazvane erupcijom vulkana. U centru radnje je Rin i njezina porodica, otac i brat, koji žive u maloj kolibi u blizini šume, izolovani od ostatka zajednice. Fukunaga je naredao slojeve i slojeve otuđenja protiv njih. Zbog, ako ih tako možemo nazvati, prekršaja njihovi predaka, porodica je izgubila status i zemlju koju se posjedovali. Jedini posao koji im je dostupan je odlaganje mrtvih - posao koji niko drugi neće da radi. Shokichi je slijep. Otac je bahati idiot. Iako je i širi kolektiv u teškoj u situaciji na svakom nivou, i parija već po sebi, uvjek ima dovoljno prostora da se pronađu, i upotrijebe, novi razlozi za diskriminaciju.
Prilikom podjele relief riže od strane načelnih, otac od Rin dobija najmanju dio zbog toga što neposjeduju zemlju. U očaju, odluči se da ukrade ono što može, pa je zatim posve trapavo sakrije u svom domu. Pošto su oni dežurni krivci, ubrzo stiže dobro naoružana gomila, i bez problema otkrivaju zakopanu vreću. Da bi spasila oca, Rin se žrtvuje i priznaje da je ona ta koja je počinila krađu. Otac to rado prihvata, i dramski je prebije ispred nadležnih. Prije nego što joj obznane kaznu, Rin napušta porodicu i odlazi u šumu - što je u suštini varijacija na samoubistvo. Isprva, šuma je onakva kakvom je seljani kroz svoje praznovjerje i strah perceptiraju, gotovo pa liminalni svijet u kom žive bogovi i različita stvorenja, u kome nema mjesta za ljude. Stvari se mjenjaju kad je od napada vukova spasi neobični šumski/planinski čovjek. Svojim izgledom i načinom ponašanja (ne komunicira, jede sirovo meso. . .) on se transformisao u stvora iz legendi. Prihvata Rin, i ona se prepušta njemu, i mjestu na kojem on obitava. Od toga momenta, planina postaje njezin novi dom; svjetli kontrast tami, i pravilima ljudske zajednice, iz koje je došla, dok se Yama-Otoko pretvara u idiosinkratičnog revolucionara: Rin je svojevrsno emancipovana životom uz čovjeka iz šume i pravilima koja se nameću boravkom u njoj. Jedna od scena je doslovno preuzeta iz knjige: When he was young he went far into the mountains to hunt, and came across a beautiful woman seated on a distant rock combing her long black hair. The complexion of her face was extremely white. Od tog trenutka je jasno da sad gledamo novu Rin.
Istovremeno, situacija u selu se pogoršava, i lokalni 'šaman' predlaže radikalnije metode: ljudsku žrtvu. Niko od seljana nije spreman da žrtvuje sopstvene članove porodice i u tome se sjete Rin. Ali "all too human' duhovna birokratija i komunikacija šamana i seoski glavešina je iščašena, bogovi su ovaj put na njezinoj strani.

Comments
Post a Comment