Life of Mariko in Kabukicho 2022, Shinzô Katayama, Eiji Uchida

šta kaže film: following the customers of a cafe in kabukicho, we get to watch stories of each individual. aliens, fbi investigation, strange love and murders are some of the themes revealed by this film. the link to all of these characters is mariko, who owns the bar, but also works as a detective.

Kao da Kabukicho nije već sam po sebi dovoljno hektičan, Katayama i Uchida dodali su lude naučnike, vanzemaljce, FBI agente, JSDF, serijske i plaćene ubice, sukobljene Yakuze, majstore nindžicua, i u centru svega, detektivku Mariko koja je ujedno i vlasnik bara u kome se mnogi od tih likova u jednom trenutku pojave. Ali svi ti nadrealni i sf elementi skrajnuti su do te mjere da ih ne možemo kvalifikovati ni kao MacGuffin. Uzmimo, na primjer, način na koji je podzaplet o serijskom ubici "riješen"; kao da su Katayama i Uchida bili pod ugovornom obavezom šta jednostavno mora biti u filmu, pa potom, pronašli način da se brže-bolje toga riješe, i pređu na ono što njih interesuje. Uopšte, dinamika filma je poslovični zany - naizgled nepovezani, podzaplet koji se polako ukršta sa ostalim djelovima priče kroz ulogu detektivke Mariko - ili makar to tako izgleda u prvoj trećini filma. Ubrzo postaje jasno da mnogi od tih podzapleta zapravo ostaju odvojeni, i ako ih uzmemo lakomisleno - u njihovoj žanrovskoj esenciji, sasvim besmisleni; dok je aktivna uloga detektivke Mariko na rubu periferalne. Ono što interesuje Katayamu i Uchidu je izvan te multižanrovske dimne zavjese: život u tom dijelu Tokija, odnosno, ljudske drame i brodolomi kojima je pretrpan. Masaya, naš nindžicu instruktor, kasni sa uplatama za zdravstveno i penziono osiguranje. Mušterije su mu više zainteresovane za aerobik nego za njegove specijalne vještine. Dve sestre koje rade kao plaćene ubice su u međusobnom sukobu zbog glupavog filmofila. Ayako, prijateljica naše Mariko, pokušava, u urbanom lavirintu zvanom Kabukicho, pronaći serijskog ubicu da bi pokupila novčanu nagradu sa kojom bi mogla nastavitu vezu sa hostess-bar žigolom. Tozuka, bivši Yakuza niskog ranka, nastoji uz pomoć Mariko pronaći svoju kćerku prije nego što ga pošalju na samoubilačku misiju. . . Ona, kao i mnoge druge poput nje, izgubljenja je negdje polulegalnom svijetu Kabukichoa. Mnoge od ovih priča završavaju tragično. Mladi ljudi koji su sa entuzijazmom, i velikim nadama, došli iz manjih gradova Japana, ostali su razočarani, osuđeni na ponižavajuće poslove i skromno preživljavanje. Dok istovremeno, ta sredina, koja se neprekidno mjenja i rekonstruiše, ostavlja sve manje prostora za one koje su tu proveli svoj cijeli život. U kontekstu filma - za utočište koje predstavlja bar u vlasništvu detektivke Mariko. Katayama i Uchida, kroz cijeli film, neprestalno grade, pa nakon toga hitro izduvavaju i zaigrano subvertiraju različite žanrovske ćorsosake, zany i kawai kič, pretjerivanja nalik na ona iz mangi, i kroz taj proces uspjevaju reči nešto suvislo, na jedan originalan, sugarcoated način.