From the End of the World 2023, Kazuaki Kiriya

šta kaže film: hana is an ordinary high-school girl. one day, she dreams of a little girl who lived during the sengoku era. when she wakes up, hana is taken by a mysterious government agency run by people who are convinced her dreams can save the world.

Kao malo dijete Hana je izgubila roditelje u saobraćajnoj nesreći. Nekoliko mjeseci prije nego što će napuniti osamnaest godina, ostala je i bez babe sa kojom je živjela. Da bi imala šta staviti na sto radi kao konobar u jednom restoranu. U školi je, tipično, žrtva maltretiranja. Zbog svojih obaveza kod kuće ne stiže na vrijeme obavljati školske dužnosti. Sasvim jasno, od njezinih snova o daljem obrazovanju, ili bilo kakvim pozitivnim prospektima u svijetu odraslih, nema ništa. Ali nema veze, jer sve završava za dve sedmice - i da li je to loša ili možda dobra vijest je centralna dilema ovoga filma. Pored svega toga, Hana ima vrlo neobične snove smještene u neodređeni period feudalnog Japan. Grupa ljudi koji se predstavljaju kao agenti tajne državne službe kontaktiraju Hanu, i prenose joj informacije o dolazećem kraju svjeta i - što je najvažnije, o prirodi njezinih snova, odnosno, o njoj kao takozvanom Reinkarnatoru, osobi koja ima sposobnost da pristupi u tajanstveni Sea of Sentiment / Sea of Thoughts - jedan Jungovski palimpset ljudskih misli i emocija nakupljenih kroz istoriju. Pojedinci koji mogu zakoračiti u taj svijet su, gorepomenuti, Reinkarnatori; oni manipulacijama u toj sferi mogu izmjeniti događaje u našoj stvarnosti; predvidjeti ili čak iznova ispisati istoriju. Sudbina svijeta je u Haninim rukama. Sve ovo zvuči jako nedorečeno i konfuzno, i kroz film likovi koji sposobnost našeg protagoniste žele iskoristiti za ono što njima treba drže duge govore o mogućnostima i ograničenjima realnosti organizovane na ovaj način, svaki put još konfuznije i pretencioznije. Da film sve ovo koristi kao premisu za young adult romp, koji zapravo i jeste, to bi bilo u redu, ali on insistira na njoj toliko da mu se sve te frustrirajuće nedosljednosti ne mogu oprostiti. Kroz 135 minuta često mjenjamo lokaciju od Japana 2030 u kome živi Hana, pa opet nazad u Sea of Sentiment. I svaki put ti neusklađeni prelazi podapinju progresiji, i ozbiljno narušavaju pacing filma. Iako ta ponavljanja imaju smisla u kontekstu radnje, Kazuki Kiriya toliko insistira na već sročenom, da ono malo dubine i misterije koje film ima svodi na obični truizam. Tu je, takođe, gomila suvišnih likova bez kojih bi se lako moglo, ali i onih koji su ostali nedovoljno razrađeni iako se čine važnima za radnju, poput misterioznog samuraja iz 'snova' koji se manifestuje i u Haninoj stvarnosti. Sličan problem, u vidu repeticije, imao je i, strukturalno i tematski sličan, Izo iz 2004, ali to je, i pored svih njegovih mana, daleko zabavniji film, konstanto na epskoj visini tona. From the End of the World pokušava paralelno izvesti i lično - u smislu Hane i njezinih dilema, i epsko - u smislu kraja svijeta, odnosno, koliko mi kao vrsta to zaslužujemo, ali nažalost, obe cjeline su izvedene i uvezane više nego nespretno.