Yadang: The Snitch 2025, Hwang Byeng-Gug

šta kaže film: framed and left for dead by the ruthless prosecutor he once served, kang-su—a cunning drug informant—finds himself crippled and locked away. years later, freed but broken, he teams up with a disillusioned detective to take down the corrupt power structure that betrayed him.

Naslov filma, prilagođen za internacionalno tržište, ukratko definiše značenje riječi Yadang. Naravno, na korejskom stoji samo Yadang (야당), odnosno, dobro poznati sleng za kriminalce upetljane u raznorazne zločine povezane sa drogom, koji sad rade za policiju kao obavještajci radi različitih beneficija, od smanjenja kazne pa čak do finansijskih dobitaka. . . Ili jednostavnije, The Snitch. To zvuči dovoljno adekvatno i razumljivo, zar ne? Hwang Byeng-Gug i ekipa uklopili su svaki mogući kliše iz filmova sa sličnom premisom da bi zakomplikovali tu, vrlo nezahvalnu, radnu poziciju. Sa jedne strane, ona podrazumijeva ogromni rizik ukoliko dežurni (yadangovani) gangsteri saznaju da je među njima policijski doušnik; dok sa druge, konstantni nikad-dovoljno pritisak i puzanje pred šizofrenom čizmom zakona. Zaista je teško zamisliti dobar kraj za bilo koga ko se nađe na tom mjestu - a pogotovo duži radni staž, socijalno osiguranje i slično. Zatvorska kazna, ili poslovične cipele od betona, čine se kao vjerovatniji ishodi. Prvi put kad susretnemo našeg Yadang protagonista, Lee Kang-sooa, stičemo utisak da se radi o užasnom nabusitom ljigavcu kome, nekako, sve ide od ruke. On se savršeno snalazi u ulozi posrednika koji sklapa obostrano zadovoljavajuće dogovore između uhvaćenih dilera i snaga zakona, kojima su prijeko potrebne informacije preko kojih bi došli do većih, i sve do tada, neuhvatljivih ili nepoznatih uvoznika/proizvođača. Iz toga kako on izgleda, kako se nosi, kako razgovara - njegov smirk koji se ne sklanja sa lica. . . tokom sedme minute, on doslovno svojim (u Seoulu, sasvim neupadljivim) Hummerom pregazi drugi automobil u kojem se nalazi grupa osumljičenih. . . jasno je da slijedi pad (nepredvidljivost definitivno nije jedna od jačih strana ovog naslova). Tim putem krećemo *tri godine ranije* segmentom, u kojem gledamo Lee Kang-sooa kako, nakon što mu podmetnu drogu, završava u zatvoru. Iz njega ga vadi podjednako ambiciozni i očajni Goo Gwan-hee, javni tužilac koji se nalazi na samom dnu svoje profesije, ali koji ne planira tu ostati. Ono što mu treba je Yadang koji bi mu servirao high-profile slučajeve. Lee Kang-soo se ističe kao idealan kandidat zbog svoje mladosti, naivnosti i izuzetne memorije, koja, u profesiji gdje se sve vrti oko informacija, predstavlja najvažniji adut. I ubrzo, nakon nekoliko uspješnih hapšenja, Goo Gwan-hee gmiže do ruba Seoula, sad sa još većim stolom ispred sebe. U sledeće tri godine, dopuzaće do pločice sa titulom 'the head of the 3rd criminal division of the Eastern District Prosecutors' Office'. Kao što smo mogli vidjeti na početku filma, i Lee Kang-soo je imao priliku da se okoristi tim partnerstvom. Ali ambicija Goo Gwan-heea je tolika da će on biti spreman da izmanipuliše kompletan sistem samo da bi napravio još jedan korak naprijed u svojoj karijeri, 'partnerstvo' sa Lee Kang-sooom, ako to treba uopšte pominjati, će, bez mnogo premišljanja, biti prva stvar žrtvovana radi toga. Umjesto da jednostavno umre, Lee Kang-soo će se vratiti nazad, ovaj put sa nekoliko saveznika sa obe strane zakona, koji takođe imaju svoje razloge da se suprostave Goo Gwan-heeu. U međuvremenu, naš tužilac će doznati da kad se u njegovoj struci napokon popneš dovoljno visoko, posebno ukoliko si tu došao beskrupuloznim metodama kakve je on primjenjivao, umiješan u afere koje se tiču chaebola, njihovih bahati sinova i političkih aspiracija, fancy titula pada u vodu, i onda se naglo spuštaš nazad, kao siroti Yadang u njihovoj službi. ◼