Baban Baban Ban Vampire 2025, Shinji Hamasaki

šta kaže film: ranmaru is a vampire hiding out in a japanese bathhouse, and has his eyes and fangs on its young attractive caretaker rihito. but he must protect rihito from other lovers who target him.

Baban Baban Ban Vampire je originalno manga Hiromase Okujime iz 2021, zatim (neizbježno), anime serija od dvanaest epizoda koja se emitovala ove godine, i sad, ekspresno, live-action film. Danas je taj pipeline toliko uštiman, autorovo intelektualno vlasništvo od prvog potpisa podjeljeno između nekoliko integrisanih korporacija iz različitih sektora industrije zabave, da je zaista teško ne biti totalno ravnodušan prema filmovima koji silaze sa te nesvete industrijske trake, koja, kratkovidno, računa na trenutni hajp i momentum pojedinačnog djela, koje je, u najboljem slučaju, u svojoj prvoj inkarnaciji, imalo samo zrnce nečeg vrijednog pažnje u sebi. Ponekad se čini da je kompletan proces (manga > anime > live-action) jedan uvježbani egzorcizam kvalitete. Nebitno koliko izvorni materijal ne odgovarao formama izvan one na kojoj je originalno napisan, šansa da se na njemu zaradi još novca neće biti preskočena. Baban Baban Ban Vampire izgleda kao tipičan primjer za to. Kao animacija? U redu. Kao live-action od 105 minuta, nikako. Problem je u tome da high-concept premise, žanrovski miksovi, tonalna šizofrenija, broj likova, nedostatak jasnog pravca, fan service. . . tipični za duge manga publikacije, kao materijal, jednostavno ne odgovaraju za ono što se može strpati u prosječan film. Za japanske produkcije te vrste, to se često odrađuje na vrlo doslovan način - i za razlika od zapada, bez potrebe da se pretjerano radi na prilagođavanju materijala za novu (i daleko skuplju) formu i potencijalno širu publiku. Kao da im je dovoljno da se u kinima ukažu samo dosadašnji fanovi, dakle, ciljana, već rezervisana publika, i siguran povrat novca. Često, ti filmovi jako podsjećaju jedni na druge, i što se tiče opšte prezentacije, stila, pomenute doslovnosti, over the top načina glume - gdje se glumci iz petnih žila blese da bi *emotali* onako kako je to urađeno u mangama, sa potpuno iščašenim humorom koji nije preživjeo taj multimedijalni transfer. . . Sve ovo vrijedi nabrajati upravo zbog što to ovdje (okej, makar dijelomično) nije slučaj. Formula primjenjena u MCU zgarištu računa na quips i samosvjesnost kao aktivni repellent navale apsurda i kiča koji je suštinski izvornom predlošku. Ovdje, nasuprot tome, igra se na deadpan bukvalnost, i lopatom implementiranu miopiju svaki put kad za to zatreba. Da bi to izveo pravilno, trebaju ti apsolutno posvećeni in-on-the-joke glumci, i konstantan ton, koji se ni u jednom trenutku ne bi samorazotkrio sa iole samosvjesti i namigivanja. To je ono Shinji Hamasaki uspjeo izvesti ovdje, dosljednost u apsurdu. Vampir Ranmaru već deset godina živi sa porodicom petnaestogodišnjeg Rihita. Sa njima radi kao dio osoblja u javnom kupalištu. Njegov položaj u porodici nije posve jasan, dakle, on živi sa njima, nominalno je tu kao part-time radnik, i otvoreno se predstavlja kao vampir, ali niko od njih ga ne shvata ozbiljno, već misle da se radi o vrlo istrajnoj igri; 'Your Vampire Persona is really consistent Ran-Chan!'. . . dosta humora u filmu se proističe iz tog nesporazuma. Kompletan zaplet (if any) se svodi na to da Ranmaru nestrpljivo čeka da Rihito napuni 18 godina, što bi ga kvalifikovalo kao 'The Ultimate Taste' u vampirskom meniju. . . ali samo pod uslovom da ostane *virgin*. Na samom početku, Rihito u školi upoznaje Aoi u koju se potom promptno zaljubljuje. Iako ona nije naročito oduševljena sa njim, i ne izgleda da će Rihito ima puno šanse sa njom, Ranmaru paniči, i na sve načine ih pokušava rastaviti. To mu polazi za rukom na njemu najmanje očekivan način - Aoi se zaljubljuje u njega. . . Taj 'ljubavni trougao' je centar filma. Ono što je zanimljvo u vezi sa njim je njegova višeznačnost - on je istovremeno momentalno zapetljani lanac ishrane, ali i dilema koja će dovesti Ranmarua da preispita svoj odnos sa Rihitom - prijatelj ili samo idealni obrok? On kao prikriveno čudovište, ili neko ko je prevazišao takav status kroz potpuniju pripadnost. Treba pomenuti i podzaplet o lovcima na vampire, ili o osobi iz Ranmaruove prošlosti koja se na kraju filma pojavi, ali to je sve toliko sporedno, i toliko se brzo razrješi, da se slobodno može preskočiti. Najbolji dio filma su, prije svega, 1 - kratke sekvence koje podsjećaju na muzički spot, u kojima Hamasaki hitro dozira svu ekspoziciju - odnosno, Ranmaru iznosi svoje planove i želje, i 2 - Ryô Yoshizawa, koji u svakom trenutku savršeno ophodi ton filma, i naslađuje se u svakom segmentu njegove blesave premise. ◼