A Girl Named Ann 2024, Yu Irie

šta kaže film: a drug-addicted girl from an abusive family finds hope through kind people but her grim reality strikes back just as she sees a glimmer of light.

Prvi bitan susret između Ann i Sistema je njeno hapšenje zbog posjedovanja ilegalnih supstanci. To što nikad nije stekla elementarno obrazovanje, ili katastrofalno porodično stanje zbog kojeg je završila u prostituciji do sada nije naročito zabrinulo bilo koga od dežurnih birokrata. Srećom, osoba zadužena za njen slučaj je Tamotsu Tatara, detektiv čiji pristup i metode svakako nisu ni u jednom policijskom priručniku - mala egzibicija idiosinkratičnih joga pokreta u sobi za ispitivanje osumnjičenih, izgleda, predstavlja dosad potcijenjeno sredstvo za dobivanje željenih rezultata. . . To, i malo iskrenosti i dobre volje; naime, Tatara joj predlaže učlanjenje u program rehabilitacije koji on vodi. Ann ne treba više od toga; iako je žele samo olako otpisati, ona nije jedan od mnogih 'izgubljenih slučajeva'. Oni koji je kvalifikuju tako, su isti oni koji bi trebali biti u prvim redovima podrške, ali izboriti se za to, u sistemu čija je specijalnost (i naizgled jedina svrha) pronaći najsitničaviji razlog za odbijanje, je gotovo nemoguće. 

Uglavnom, kao što je detektiv očekivao, Ann se uspješno prilagođava i učestvuje u svim aktivnostima kroz koje prolaze i drugi ovisnici (uključujući i naravno nezaobilazne lekcije joge). Tatara joj pronalazi posao, i kroz tu novostečenu nezavisnost, Ann nastavlja svoju edukaciju u centru za obrazovanje odraslih. Pored toga, Tatara nije jedini koji joj želi biti od pomoći; pridružuje im se i novinar Tatsuki Kirino. Nažalost, kod kuće su stvari ostale iste: jednodimenzionalna, histerična i maliciozna mater i dalje joj grabi većinu zarađenog novca, i gura je nazad starim navikama. Ali to će se pokazati kao manja opstrukcija naspram onoga na horizontu. . . 

Nije potrebno odsjediti dvije trećine A Girl Named Ann da bi imali išta od ovoga gore predočeno; sve to je već jasno iz trailera. Ono što nismo znali je da je priča o Ann inspirisana istinitim događajima. I zbog toga, najinteresantniji ugao pristupa ovom naslovu je onaj koji se bavi načinom na koji je prikazan Ann vs System odnos. Upravo zbog njegove ambivalentnosti. Najvažnije je da makar u tom dijelu melodrama i sentimentalnost nisu u prvom planu. 

Dakle, osoba koja pruža ruku Ann je pomenuti detektiv Tatara, i to u situaciji koja je samo još više mogla otežati okolnosti u kojima se tada nalazila. On ni po čemu nije tipičan primjer državnog službenika. Individualna motivacija (posvećenost koja odudara od one strogo formalne) je ono što mu omogućava da bude toliko uspješan sa svima onima koje je sistem odbacio. Na početku, prikazano je kako Ann u borbi za novi start nema praktički nikakve šanse. Od posebnih socijalnih davanja do kojih je jednostavno nemoguće doći, pa do potencijalnih poslodavaca koji računaju na pojedince bez izbora - sve što osoba pokušava prevazići biće iskorišteno protiv nje, and then some. Tatara je doslovno buldožer za tu vrstu ljudskog otpada. On kombinuje svoj profesionalni položaj i nepokolebljivi stav da zaobiđe institucionalne zapreke, i ostvari ono želi. Ali i to ima cijenu. Njegove usluge nisu uvijek besplatne. Stvari će za Ann krenuti nizbrdo u trenutku kad neke pojedinosti u vezi sa Tatarinim prethodnim (specifično ženskim) 'Slučajevima' dođu na vidjelo. Nekonvencionalnost, izgleda, ima svoju cijenu. 

Druga nevolja koja zatiče nesretnu Ann je covid-19 epidemija. Zbog nje i ono što je bilo iole operativno u okvirima sistema zatvara svoja vrata; i Ann ubrzo ostaje bez radnog mjesta i prilike da kompletira obrazovanje. Ako smo dotad svjedočili učinkovitosti ličnog zalaganja, koje bez spreadsheet statističke trijaže zaobilazi raznorazne prepreke i instinktivno vjeruje u drugu šansu, sad gledamo kako izgleda kad kompletna socijalna sigurnosna mreža prestane funkcionisati. Tamotsu Tatara više nije u prilici da joj bude od pomoći i ubrzo (vještica-bez-metla-rekvizita) Mater ponovo dolazi na scenu. 

Iz nekog razloga, Yu Irie u posljednjoj trećini, priči koja je navodno zasnovana na istinitim događajima, pridodaje segment u kome Ann ostaje nasukana sa malim djetetom koje joj susjeda iz centra za zbrinjavanje doslovce ostavi pred vratima. . . Jeste - vrijeme je da zapostavljeni prijatelji Melodrama & Sentimentalnost konačno zauzmu svoj spotlight. . . Sve do tada pokazano prestaje biti relevantno, i prisiljeni smo gledati kratki, simplistički luk sazrijevanja Ann kroz interakciju sa neželjenim klincem. Irie želi reći da Ann strogo reducirana na ulogu majke najzad uspijeva prevazići sve svoje interne probleme. . . ? Ni način na koji će se sve to rasplesti nije ništa manje problematičan.

Niko neće pogriješiti u pogađanju finalnog ishoda sudbine naše protagonistkinje; problem je u tome što do tog momenta nećemo doći na vrhuncu konflikta maksimalno komplikovanih faktora koji su to prouzrokovali, već patetičnim i politički gledano nazadnim podzapletom koji obesmišljava sve ono što je prethodilo. Sistem, detektiv Tatara i na kraju Yu Irie podjednako su podbacili Ann. ◼