Lobby 2025, Ha Jung-woo

šta kaže film: it is a story about chang uk, who does perfect research, is bad at business, and even worse at golf, and tries to win a smart road national project through lobby golf.

Već decenijama gledamo igrališta za golf predstavljena kao idealne lokacije za tajne dogovore između političara, corpo-idiota i gangstera. To se najčeće svodi na samo jednu ili dve scene u kojima prisutne stranke, potajno, preko posrednika, vode pregovore koji će kasnije dovesti do velike razmjene novca i moći. Sad, da li se od toga može napraviti kompletan film? Redatelj & glumac Ha Jung-woo misli da može. Dakle, makar na papiru, šta je potrebno da bi se to uspješno izvelo? Prije svega, radi se o komediji. To je već dobar start. . . i teško je zamisliti da bi to moglo biti u nekom drugom žanru. Dalje: dobra uspostava motiva - šta naš protagonist hoće, od koga, i zašto baš na taj način? Yoon Chang-wook (Ha Jung-woo) je smotani direktor start-up firme koja se bavi razvojem tehnologije za punjenje električnih automobila. Ono čime on i njegove kolege raspolažu je daleko naprednije od konkurencije. U pravilu, to bi trebalo biti dovoljno da budu izabrani na državnom tenderu, ali njihovi suparnici, svjesni koliko zaostaju za njima, ne planiraju igrati po pravilima. Yoon Chang-wook nema iskustva sa 'lobiranjem' te vrste, ali zna da će brzo biti pregažen ako takođe ne pokuša izgurati svoj projekat na takav način. Problem je u tome što su oni već *okupirali* ministarku odgovornu za natječaj. Stoga, jedina preostala opcija je njen muž 'Chief' Choi. Uz pomoć novinara Parka saznaje kako da dođe do njega i kako da ga nagovori da pristane na to. Naime, Chief Choi je veliki fan Jin Se-bin, vrlo uspješne mlade profesionalne golferke, i nikako ne bi mogao odoliti prilici da sa njom odigra jedan meč. . . Pored toga što je morao dodatno plaćati novinara Parka za njegove usluge, sad mora ponuditi sponzorstvo Se-bin samo da bi ona pristala u ugađanju muža ministarke. . . Ključna stvar je u tome kako izvršiti sve potrebno da ekstremno antitalentovani golf entuzijast Chief Choi pobijedi, i tada, uz malo sreće, pokušati progurati svoje prave naume. Jung-woou treba oko 45 minuta da nas dovede na golfersko igralište. Kad se napokon nađemo tamo, uz sve ovo iznad, on uporedo, na drugoj strani, stavlja još jedan tim sa istim zadatkom - konkurenciju koja pokušava ostvariti isto sa pomenutom ministarkom. Iako ima kompletnih šezdeset minuta i više nego dovoljno likova da dosadnu igru golfa učini zanimljivom, Jung-woo to uspjeva izvesti samo mjestimično. Sama igra, odnosno, potencijalni slapstick koji bi iz nje proizašao, uglavnom izostaje; gotovo sav humor filma je njegovom dijalogu. U paralelnim namjerama Chang-wook prema Choiu i grupe koja okružuje ministarku Jung-woo, izgleda kao da redatelj Jung-woo želi nabrojati sve sitne načine gnusnog networkinga različitih interesnih grupa; od nadležnih zaduženi za sektore o kojima znaju jako malo, pa do površne materijalističke kulture u kojoj se novcem pravazilaze sve prepreke. Iako je cilj pobjedom zadovoljiti supruga ministarke, Chang-wook neprestano postiže bolje rezultate od njega. Zbog toga je prisiljen panično trčati po terenu i mijenjati položaj loptica, samo da bi priglupi Choi ostao zadovoljan. Kao da mu tijelo na muscle memory nivou odbija korupciju. Isto važi i za Jin Se-bin, čija se kompletna karijera može svesti na eksploataciju od strane njenog oca, koji je uspio spiskati sav prihod zarađen pobjedama na turnirima na svoj propali biznis. Sve ovo što joj se sad dešava je samo još jedno poniženje u nizu na koje mora pristati. . . Ali to su sve samo sitnice. Većim dijelom Lobby je samo mala farsa, ispunjena jednodimenzionalnim likovima. Kao takvi, oni su sasvim dovoljno zanimljivi, ali ima ih previše, i osim Choia i Se-bin, uglavnom su tu radi jedne svrhe koju neprekidno iznova ponavljaju kroz film. Ništa ne ukazuje da je ovo i u jednom trenutku trebala biti oštra satira savremenih backdoor biznis/političkih praksi u Južnoj Koreji, ali i pored toga, Lobby ostavlja utisak slabo razvijene, odviše razvučene ideje, koja ne poštuje ni svoju simplističku premisu. ◼