Ripples of Life 2021, Wei Shujun

šta kaže film: a crew comes to a small town in southern china for the pre-production of a film called ripple of life. initially, the film was set based on the idea that "In this town, life is mundane with nothing really happening", but beyond the script, a series of surprising stories do happen.

'What is the English name of the film? "Ripples of life." Which means? The inescapable inertia of life. When you cast a stone into a pond, its ripples spread outwards, but the surface is soon still again.' Iz dijaloga iznad, dalo bi se pretpostaviti da redatelj (transparentni stand-in za Shujuna) i scenarista Chunlei (stvarni scenarista filma Chunlei Kang), imaju jasnu viziju i znaju šta rade. Naprotiv, situacija u kojoj se nalaze, velikim djelom svojom krivicom, smješta ih upravo u problematiku sa kojom se pokušavaju baviti. Zajedno sa životima imaginarnih likova koje žele obraditi u svom film, njihov iščašeni kreativni proces postaje case study inercije i tromosti. Prije svega, scenario nije kompletiran. Ono što je izgledalo kao niz sitnih kreativnih razlika između njih, eskaliralo je do fundamentalnog neslaganja u vezi sa samim pristupom datoj tematici. Redatelj je prvenstveno zainteresovan za više didaktičku feminističku dramu o emancipaciji i borbi za nezavisnost, žene zaglavljene u malom gradu; dok scenarista gura u smijeru tradicionalnije melodrame, o izgubljenom idealizmu, sa zaokruženijim likovima, nauštrb 'poruke'. Njih dvojica se čine toliko nekompatibilni, da je teško zamisliti da bi se sa tolikim kreativnim razlikama uopšte našli u toj fazi projekta. Pored svega toga, tu su, naravno, i producenti sa svojim idejama, te glumačke zvijezde i njihovi prohtjevi. Ako ništa drugo, lokacija koju su odabrali, grad Yong'an, savršeno odgovara njihovim potrebama. Podsjeća na jedan od onih malih gradića u vječnoj tranziciji koje smo se nagledali u filmovima Zhangkea (što definitivno nije slučajno). Od tri segmenta podjednakog trajanja, ta priča je ona centralna i služi kao vezivno tkivo za ostale. Prva koju gledamo je o mladoj ženi koja radi u restoranu u vlasništvu porodice svog muža, nasukanoj u disfunkcionalnom braku, konstantno pod pritiskom da se povinuje pravilama i dužnostima poslušne, generične, kineske supruge. Interakcija koju ima sa filmskom ekipom, i pažnja koju joj oni pridaju, čak i potencijalna uloga 'autentične kineske žene', budi u njoj nadu za promjenama i drugačijim životom, samo da bi sve završilo kao još jedno poniženje za nju. . . Sledeća priča prati glumicu koja pokušava kroz 'ozbiljniji dramski projekat' napraviti zaokret u svojoj karijeri. Ona (u manje suptilnom meta momentu) je takođe iz Yong'ana. Za razliku od žene iz prve priče, razočarana je svijetom filma i slave; nostalgično gleda na taj mali grad, i njezino djetinstvo u njemu. Ubrzo, kao i u prvoj priči, Shujun & Kang će sistematski razbiti tu neartikulisanu nostalgiju ili bilo kakav drugi lažni otklon koju Yong'an za nju pruža. Iako se sve ovo odvija, doslovno ispred njihovi noseva, redatelj i scenarista iz filma nisu u stanju da išta od toga uoče, već su preokupirani potragom za pseudo-autentičnim, izgubljeni u različitim teorijskim apstrakcijama, samo da bi se iznova našli u moru klišea i karikatura, zaglavljeni u kreativnom ćorsosaku. Nakon Striding Into the Wind, koji se sad, nakon Ripples of Life, može svatiti kao 'počni od samokritike', Shujun je nastavio sa istim pristupom, ovaj put baveći se širom slikom savremenog kineskog filma, posebno njegovim 'cotton-padded jacket' aspektima. I isto kao Striding, Ripples of Life detaljno izlaže očajne situacije u kojima se njegovi likovi nalaze, samo da bi ih na kraju u njima ostavio.