Perfect Days 2023, Wim Wenders

šta kaže film: hirayama cleans public toilets in tokyo, lives his life in simplicity and daily tranquility. some encounters also lead him to reflect on himself.

Hirayama se budi. 

Priprema za novi dan i posao kroz niz univerzalni i idiosinkratični radnji. 

Hirayama je čistač javnih toaleta.

Na poslu nastavlja sa velikom posvećenošću obavaljati svoje dužnosti. 

Na pauzi, u parku, fotografiše obližnje krošnje drveća. 

Nakon posla odlazi u javno kupatilo ili u restoran u kome je redovan gost, ponekad posjeti knjižaru. 

Vraća se kući: čita, odmara, spava. 

Novi dan.

Film uspostavlja rutinu i njegov optimistični odnos prema njoj. Svaki njezin segment je pomno prikazan. Kroz monotone, i naizgled ponižavajuće situacije, Hirayama prolazi sa prikazanom kontrolom, vještinom i osmjehom.  Sasvim jasno - svaki put kad je ponavlja unosi različite obstrukcije. Slijedi eskalacija.

Sve što smo do sada je gledali (uključujući i sporedni sadržaj kao npr. trejlere i drugi promotivni materijal) je mamac: u svom nastavku, negdje oko trećine svog trajanja, film se radikalno fokusira na pukotine Hirayamine kolotečine i načina života, razotkriva i naglašava sve sitne kontradikcije koje su se do tog trenutka nakupile i kritički svrstava stvari u socijalno-ekonomski kontekst. Wenders svjesno parodira sebe - uspješno odoljeva sentimentalizmu kome je vrlo sklon. Orijentalizam i mono no aware su u rasulu. 

Ono što je do tada izgledalo kao naivna, blago iritantna fantazija, neobavještena vizija jednog entuzijaste i suštinskog turiste, koji ne razumije ni ljude koji se zapravo nalaze u položaju Hirayame, ni mikro i makro suodnose zemlje u kojoj je smještena radnja, pretvara se u žestoku, preciznu kritiku u kojoj Wenders anti-Wendersuje i u kojoj se Koji Yakusho izvinjava za Under the Open Sky.

Rutina od koje smo počeli je ogoljena: 

Hirayama nije samodovoljan, on je usamljen. 

Hirayama nije samozadovoljan, on trpi. 

Fotografije koje skuplja i sistematski organizuje nisu komorebi entuzijazam već 

dnevnik očaja, 

pasivnosti 

i paralizirajuće nostalgije. 

Novi Dan.