Revolver 2024, Oh Seung-Uk

šta kaže film: ha su yeong, a police detective who went to prison for someone else, is surprised when a mysterious woman named jung yun seon arrives to collect her on her day of release. as she discovers that the promised compensation for her time behind bars has vanished, su yeong embarks on a mission to reclaim what rightfully belongs to her.

Revolver je reklamiran kao revenge triler, vrlo čest i popularan podžanr u savremenoj korejskoj kinematografiji. Naravno, bilo je gotovo pa nemoguće izostaviti usporedbe sa Sympathy for Lady Vengance, ali, kako se ispostavilo, Revolver je daleko od filma Park Chan-wooka ili bilo kakve žanrovske srodnosti sa gorepomenutim podžanrom. Čak i neo-noir ili crime-thriller oznake ne bi bile pretjerano tačne. To u principu nije loše, naprotiv, premisa koja obećavu upravo generičnu, do sada bezbroj puta viđenu radnju, i treba biti nečim promijenjena ili inteligentno subvertirana. Nažalost, to ovdje nije slučaj. Daleko od toga. Jedini identitet koji Revolver ima je njegova totalna nesposobnost da u bilo kom trenutku bude makar i najpovršniji žanrovski uradak. Bilo kakve priče o nekakvim inovacijama ili o igranju sa očekivanjem gledatelja - zanimljivim twistom na ustajalu tradiciju, su potpuno isprazne. Dakle, policajka Ha Su Yeong dobrovoljno ode u zatvor na dve godine kao fall-guy za svoje ogrezle-u-korupciji kolege. Dogovor je da će nakon izlaska biti novčano plaćena i da će u svoje vlasništvo dobiti stan. Ovo istovremeno zvuči vrlo jasno, jednostavno i poznato. Ali detalji su pomalo čudni, prije svega, Ha Su Yeong je umiješana u kriminalne aktivnosti isto kao njezine kolege, zašto bi nam je bilo žao? Ona ni po čemu nije dopadljiv protagonist. Da li će sledeća dva sata filma biti revenge quest koji je zapravo njezina reformacija? Ne, neće. I te dve godine zatvora, bar za filmske standarde, nije pretjerano dug period. Da li će sve ovo biti samo iskorišteno kao ne-razmišljaj-puno izgovor za napetu triler akciju koja sljedi? Ponovo - neće. Nego: Seung-uk Oh će se fokusirati na ovu sasvim blijedu, nikakvu, bez ritma i suspensa, postavku da bi je razvukao u okrutnih 120 minuta, koji okončaju kao da se film nije ni desio. Ha Su Yeong hoće svoju 'nagradu', ona stvarno-vrlo-jako-baš-puno hoće svoj novac i stan. Vani, izvan zatvora, stvari su se izkomplikovale do suludo unengaging/suspense-deflating mjere, da ćemo kroz trajanje filma ponajviše gledati Seung-uk Oh kako sjedi i razgovara sa drugim, jedva prikazanim likovima, o onome što se zbilo za vrijeme njezinog odsustva, u pričama gdje ona nije ni sporedni lik ni na bilo koji pretjerano bitan način povezana. Izostanak isplate je... svojevrsna okolnost? Raison d'etre filma je doslovo ubijen. Dok se približavamo kraju, osim samog prolaska vremena, uopšte nemamo osjećaj da se išta pomiče sa mjesta - da se dešava nekakav razvoj na prvobitnu premisu, čak toliko, da krajem druge trećine izgleda kao da samo nakaradni twist može biti spas ovoga filma. Pošto su mnoge sporedne uloge dodjeljene visoko profilisanim glumcima, postojala je nada da će u jednom trenutku neko od njih okrenuti radnju, i kako to Chan-wook radi, barokno izokrenuti sve ono što smo do tada gledali i dati smisao onome što sljedi. Alas. Ono što nam je Seung-uk Oh ovdje servirao je užasno bezličan spoj nesposobno izvedeni žanrovski konvencija sa npr. art filmovima kakve je nekada snimao Kim Ki-duk, ali bez ideja, hrabrosti, ili ičega na umu sa čim bi se ta crime-drama premisa obogatila ili radi nečeg pametnijeg iskoristila.