Best Wishes to All 2023, Yûta Shimotsu

 

šta kaže film: a young woman’s visit to her grandparents’ home leads to the discovery of what’s brought them happiness, a revelation that will lead her to question her choices, sanity and reality itself.

Odluka da posjeti mjesto iz kojeg je otišla da bi započela novi život u Tokiju kao medicinska sestra - njezina porodica i stari prijatelji iz djetinjsta koje zatiče tamo, već su po sebi dovoljni za dobar horor ugođaj. Nema potrebe za dodavanjem bilo kakvih natprirodnih ili drugih, strogo žanrovski, elemenata - horor se podrazumijeva za 'povratak nazad' i nostalgiju. Na kraju krajeva, ono što nam Yuta Shimotsu prikaže u svom prvijencu, i pored sve bizarnosti, nije daleko od toga da bude samo blago horrorized tejk na svima dobro poznate situacije. U trajanju od devedeset minuta, sa usmjerenim fokusom na jezu od scene do scene, Best Wishies to All, makar na početku, izgleda kao da će biti jedan tipičniji horor film, ali rezulat je nešto sličnije onome što godinama unazad rade Filippou i Lanthimos. Nije ni previše glupo pomenuti i Miikeov Visitor Q, sa čijom se porodica-centriranom groteskom Best Wishes kroz nekoliko scena izjednačuje. Iz prva, čini se da Shimotsu ima namjeru da pažljivo izgradi napetu horor atmosferu; film sačinjen od jasno definisanih cjelina. Ali, na kraju prve trećine, kad naša neimenovana protagonistiknja napokon dođe do određenih spoznaja, ta tenzija opada i počinje jednočasovno lutanje kroz šumu simbola i alegorija koje je Shimotsu naredao. Taj dio je svojevrsna lekcija za nju. . . Sad, pitanje je koliko će to, u tom rasponu i bez uobičajenih žanrovskih stega, biti zanimljivo prosječnom gledatelju. Način na koji se odvija radnja u posljednje dve trećine filma osmišljen je - ima formu - kao jedan Rite of Passage. Ponovo, da li to funkcionira za vas zavisiće od toga koliko ste spremni da učestvujete u neobičnoj logici razvoja questiranja koja čeka curu iz Tokija. . . Sam značaj svega nikad nije naročito upitan. Tu je Shimotsu vrlo eksplicitan. Problem je količina simbolike koju je on natrpao u svaku od sekvenci u tih šezdeset minuta. Ako je bilo kakva misterija iza nas, i ako je više nego jasno šta redatelj želi reći, alegorijska redaljka izgleda kao da stoji u mjestu. I pored toga, Shimotsu se potrudio da sve to prožme sa skoro pa dovoljno humora, krvi, komičnih deadpan reakcija, i na samom kraju, scenom kakvom bi se ponosio gorepomenuti Miike. Best Wishes to All je, takoreći, ekspanzija na kratki uradak od samo deset minuta iz 2022, i mnoge od mana proističu direktno iz te tranzicije. Zanimljvo, jedan od producenata je veliki Takashi Shimizu, koji, izgleda, i dalje ima dobar njuh za horor. S obzirom na mnogobrojne, uveliko raspravljane, krize sa kojima se suočava savremeni Japan, i koje je Shimotsu očigledno imao na umu - ali i na opštu univerzalnost problematike, nikome neće biti pretjerano teško da pokupi makar dio onoga prikazanog ovdje. . . zapravo, ponekad izgleda kao da je dobar dio filma žrtvovan da do toga ne dođe.