Ghost Killer 2024, Kensuke Sonomura

šta kaže film: after being possessed by the ghost of vengeful hitman kudo, college student fumika matsuoka agrees to help him finish his quest for revenge from beyond the grave.

Sasvim je moguće da će zbog naziva filma, i okolnog promotivnog materijala u jpeg formatu, neko pomiješati Ghost Killer sa nečim što je bliže j-horroru, u ambalaži, možda, The Frighteners. . .? U svakom slučaju, ta zabuna neće potrajati dugo. Ako ste pratili skorašnja dešavanja u žanrovskoj sferi japanskog filma, vjerovatno ste se makar okrznuli o dva prijašnja uratka Sonomure, Hydra i Bad City. Oba filma stoje kao referentne tačke za savremene, post John Wick, akcije iz tog dijela svijeta. Osim toga, Sonomura je najpoznatiji po svom radu kao 'stunt coordinator' i 'action director', sa zaista nevjerovatnim brojem filmskih naslova iza sebe. Kao scenarista naveden je naš stari poznanik Yugo Sakamoto, inače redatelj tri Baby Assassins filma. . . na kojima je upravo Kensuke Sonomura radio kao pomenuti action director. I naravno, Akari Takaishi, koja pored Saori Izawe čini baby-assassins tim iz istoimenog serijala (. . . može se to još više iskrižati nešto strpljivijim klikanjem). Ghost Killer je, dakle, sve što bi mogli očekivati od te, do sada, jako dobro uigrane skupine, ali sa malim supernatural twistom. I kako su se snašli sa tim? Uglavnom dobro. Elementi te vrste čine centralnu premisu o smotanoj 'opsjednutoj' studentkinji, koja sad, okupirana duhom pokojnog elitnog ubice (Masanori Mimoto), biva upletena u svijet kriminala i larger than life gangstera. Da bi ga se riješila, mora saznati zašto je ubijen i osvetiti ga. Naravno, to je potpuno nemoguće za nju - srećom, pošto smo ipak u akcijskom filmu, on dodirom može preuzeti kontrolu nad njom, i na taj način iskazati svoje vještine. . . Taj set-up je sve što treba Sonomuri od natprirodnog. Najvažnija stvar za Ghost Killer je u dijelu gdje se igra na naivnu i nespretnu Akari Takaishi, koja u toku potrage za odgovornima upada u raznorazne po život opasne situacije, među ljudima gdje nema šta tražiti, uvijek na rubu batina. . . samo da bi uz pomoć svog frenemy uljeza prebila svakog na putu. Da je na njenom mjestu neuporedivo fizički spremnija Baby Assassins partnerica Saori Izawa, to ne bi imalo smisla - sve se vrti oko tog kontrasta. Drugi ugao predstavlja tipični arc njihovog međusobnog odnosa, koji, iz prvobitnog šoka, postaje prilika za oboje da pravaziđu određene slabosti koje to nisu mogli sve do trenutka kad su se našli u ovoj situaciji. Tu se još moglo poraditi, od komičnog bickeringa između njih, do boljeg prikaza razvoja likova - njihovog puta do fundamentalnije nezavisnosti koja je, paradoksalno, stečena kroz neželjenu spektralnu povezanost. . . Ali fokus je prije svega na akciji. Ako ste tu zbog toga, ona neće razočarati. Nivo postavljen u prethodnim radovima svih gorepomenutih zadržan je i ovdje. Sve to nekako funkcionira dok se film drži gimmicka *duhovno* progonjene/pogonjene Akari, koja kroz film nailazi na sve snažnije protivnike, i kroz sve veću harmoniju sa svojim neželjenim partnerom dolazi do pobjede. Nažalost, u nekoliko važnih sukoba na kraju, film igra protiv svoje premise, i umjesto Akari gledamo super sposobnog Masanori Mimota, što čini te scene neuporedivo manje interesantima. Možda se radi o totalno promašenom pogledu - da li ovdje, ili za bilo koji od njihovih prethodnih projekata, ali ne bi imali razloga da se žalimo da su Sonomura & Sakamoto bili makar malo inspirisani neobičnom kombinacijom humora i nasilja prisutnoj u dugačkim filmografijama Miikea i Sona. ◼