Missing Child Videotape 2024, Ryota Kondo

šta kaže film: a videotape arrives from keita's mother, unveiling his brother's disappearance. haunted by this memory, keita ventures to the ruins of a mysterious mountain to confront the incident.

Kao što je to bio slučaj sa drugim skorašnjim japanskim hororom Best Wishes To All, Missing Child Videotape nastao je kao kratki film. Dve godine kasnije, ovjenčan nagradama ('Grand Prize winner short of 2nd Japanese Horror Film Competition held by Kadokawa'), on dobiva svoju dugometražnu verziju koju sad imamo priliku gledati. U oba slučaja radi se o feature film prvijencima redatelja. Taj pipeline, od kratkog do cjelovečernjeg filma, nije ništa neoubičajno, ali izgleda da je posebno značajan za nove horor uratke iz Japana. Dakle, nema razloga da ime Ryota Kondo zvuči poznato, ali, iako ta informacija nedostaje na imdb i drugim tipičnim mjestima, on je kreditovan kao secod assistant director u mini-seriji Ju-On: Origins, vjerovatno najboljem izdanku j-horrora u poslednjih deset godina. Kondo za sebe kaže '. . . I was running around confused and not knowing what to do'; ali po ovome prikazanom u MCV, jasno je da je to daleko od istine. Neke od najboljih stvari koje je Sho Miyake primjenjivao u Originsu vidljive su i ovdje. Tridesetsedmogodišnji Kondo jako dobro poznaje J-horror, posebno ono najbolje od njega. Pristup koji je odabrao definiše kroz tri samonametnuta pravila, 'No CGI. No special effects makeup. No jump-scares.' I sva tri su podjednako ispoštovana - posebno ono poslednje, za koje je bilo pregrtš prilika da se pregazi. O čemu se radi. . . trinaest godina nakon nestanka njegovog brata, Keita poštom dobiva paket koji mu je poslala mater u kome se nalazi video kaseta na kojoj je snimljen trenutak kad je njegov brat nestao. To se desilo tokom hide and seek igre između njih dvojice, u nekakvoj nepoznatoj građevini u šumi, nedaleko od njihovog doma. To nije prvi takav paket koji je dobio. On i njegov cimer Tsukasa, koji je uzgred, osoba sa esp sposobnostima, odluče da pogledaju vhs snimak. Kompletne sekvenca, u trajanju od gotovo deset minuta, izvedena je bez vraćanja na njih - bez ikakvih ubačenih komentara i reakcija. Tehničke osobine vhs snimka, koje se još više ističu zbog toga koliko odudaraju od crispy-clean digitalne fotografije normalnog dijela filma, istrošenost materijala, i simulacija amaterizma Keite kao klinca koji kameru koristi kao igračku, vrlo efektivno transformišu taj segment u nešto bliže zanoru u autentične fragmente sjećanja, nego vješto korištene adobe premiere filtere. . . Ne samo da njegov brat nikad nije pronađen, već i navedena građevina, po izgledu najsličnija bolnici, jednostavno ne bi trebala postojati tu gdje je video napravljen. Keita se osjeća odgovornim za nestanak brata, i paketi koji neprestano dolaze ukazuju na to da ga i njegova mater smatra takvim. . . Došao je trenutak da se suoči sa događajima iz prošlosti, i zajedno sa Tsukasom odlazi nazad, u podnožje planine Mashiro. Uskoro će saznati da njegov brat nije jedina osoba koja je iščezla na takav način. . . U Ring, Pulse, One Missed Call ili Immersion, prikazano je da duhovi i prokletstva nemaju problema sa novim tehnologijama, nebitno da li se radi o vhs kasetama, internetu, mobilnim telefonima ili simuliranom virtuelnom svijetu. Nema uncursable tehnologije, oni će uvijek naći način da dođu do nas - gdje smo mi tu su i oni. U MCV, arhaični formati, poput audio i video kaseta, služe kao direktni portali u prošlost - u liminalni svijet svega onoga što neće dozvoliti da bude zaboravljeno, i upravo će njihova oronulost biti ono što im omogućava da se sjedine sa ljudskom dimenzijom potisnutog sjećanja koja rezonira posvuda kroz planinu Mashiro. ◼