Virus 2025, Kang Yi-Kwan

šta kaže film: virus depicts the story of taek-sun, who is infected with a fatal virus that makes people fall in love without reason. she becomes entangled with researcher soo-pil, her former classmate yeon-woo and kyun, the only expert who can develop a cure.

Da bi pronašli poslednji film u kojem smo imali priliku gledati Bae Doonu u ulozi koja podsjeća na ovu iz Virusa, moramo se vratiti sve do Do You Like Spring Bear? iz '03. Godinu dana ranije pojavila se u još jednoj podjednako neobičnoj romantičnoj komediji Saving My Hubby. U tom kratkom periodu, nakon zapaženih uloga u Barking Dogs Never Bite i Sympathy for Mr. Vengeance, pokušalo se igrati na njen quirky, tomboyish šarm - ovaj put kao centralan dio, u glavnoj ulozi, i u formatu rom-coma. Ako ne računamo kroz filmografiju sporadično razbacane K-drame, to nije potrajalo. U sledećih nekoliko godina usljedio je novi rad BJH, megahit The Host, saradnja sa dva istaknuta japanska redatelja u filmovima Linda Linda Linda i Air Doll, pa zatim uloge u nekoliko različitih projekata sestara Wachowski. Dakle, više nego ostvarena, internacionalna, karijera, a nismo ni pomenuli dva filma sa July Jung, Kingdom ili Broker. . . Zaista, nema razloga žaliti za tom slijepom ulicom. I Saving My Hubby i Do You Like Spring Bear? su sa dobrim razlogom dva potpuno zaboravljena naslova. Pravo pitanje je - koliko je vremena proteklo od kada smo poslednji put vidjeli Bae Doonu sa osmjehom na licu? Odgovor: Previše. Virus je izgledao kao nešto što će to promijeniti - makar nas koštalo povratka u rom-coms. Ako ćemo suditi Kang Yi-Kwanu samo po tom kriterijumu, onda se radi o totalnom padu na nos. Uzgred, nos je spljošten prije više od pet godina, pošto je snimljen čak 2019, pa onda, iz naširoko poznatih razloga, odgođen sve do maja ove godine. . . Tokom razvoja 'antidepresiva bez uobičajenih nuspojava', jedan od zaposlenih istraživača pravi grešku i dopušta virusu da se proširi izvan labaratorije. On ima simptome identične onima kakve imaju novozaljubljene osobe (makar iz tipičnih romantičnih komedija) ali, za razliku od njih, ishod je uvijek fatalan. Prva zaražena je Teak-Sun, osoba koja je u svim bitnim kategorijama rom-coma posve beznadežna. Doslovno joj je trebao virus sa svim karakterističnim simptomima sladunjavog žanra da se iole trzne na tom planu. Ako je 'ljubav' nešto što je posve izostajalo u njenom životu, sad, potpomognuto virusom i svedeno na nuspojavu, postaje sam centar. . . I stvari nisu toliko loše, naprotiv, ona se isprva osjeća zadovoljnije i pozitivnije, sa energijom koja joj je nedostajala do tada. Ili, možda u pitanju nije *samo* virus već prava stvar? U svakom slučaju, situacija u kojoj se zatekla daće joj priliku da dobro preispita neke prethodne odluke, ako ne i vremena da nešto promjeni na osnovu toga. Premisa, u svojoj high-concept suštini, obećava, posebno blagi fatalistički spin, ali i to što protagonisti nisu twentysomething ili išta blizu tome, već osobe srednjeg doba, koje sa virusom ili bez njega nemaju puno opcija. Iako ne fali materijala za igru između simbolizma ljubav/virus, Kang Yi-Kwan, nažalost, nije pretjerano zainteresovan za to. Umjesto da virus ima istu nazočnost kakvo ima, recimo, čudovište u The Host - catalyst za transformaciju kroz koju Teak-Sun i drugi prolaze, Kang Yi-Kwan u drugoj polovini gradi nekakav naporni corpo triler o korupciji i skrivenim motivima, totalno izvan dometa svega do tada prikazanog i razloga zašto bi neko ovome dao šansu. Najbolje što film ima su kratki momenti u kojima se razvija provizorna ljubav-ili-samo-virus romansa između Teak-Sun i doktora Lee Gyuna. Svaka preciznija virologija, od tajnih finansijera i intriga farmaceutske industrije na kojima Yi-Kwan insistira, je uveliko gubljenje vremena. ◼