Mantis 2025, Lee Tae-sung

šta kaže film: the secret society of contract killers falls into chaos, unleashing a new breed of assassins. with old rules in ruins, who dares claim the shadows?

Mantis je spin-off filma Kill Boksoon iz '23, i jedan u nizu naslova o tajnim društvima koja okupljaju elitne plaćene ubice koji su usljedili nakon uspjeha John Wick franšize. Iako je izvorni materijal gotovo po svemu više nego ispodprosječan, on je i pored toga, kroz svoju specifičnu fight koreografiju i over the top stilizaciju, uspio redefinisati moderni akcioni film. U Južnoj Koreji to se ogleda u naslovima kao The Killer, Ballerina, Night in Paradise, Believer ili Mercy for None. To je bilo posebno eksplicitno u Kill Boksoon. Isto važi i ovdje, u prvijencu Lee Tae-sunga, koji se nastavlja direktno nakon događaja za koje je odgovorna kolegica Gil Bok-soon. Ti 'događaji' podrazumijevaju opšti masakar koji je ostao za njom, i potom vakum moći koji je nastao u strukturama MK kompanije, koja je svojevrsni arbiter i nadležno tijelo kolektiva vrhunskih ubica. Lee Han-ul odnosno Mantis, vraća se sa odmora, samo da bi ga zatekao opšti haos u kojem svako, od njegovih prijatelja iz struke do ambiciozne konkurencije, pokušava iskoristiti taj momenat i zauzeti što veći udio na tržištu. U filmovima u kojima smo do sada imali priliku gledati te velike organizovane sindikate ubica pravila su uvjek graničila sa nebuloznim ili tipičnim how convenient; često zato što su samo tu kao nešto u pozadini što daje zamah zapletu ili ga mjestimično krpi - nešto na šta ne treba mnogo obraćati pažnju sa obzirom na žanr; ili ponekad zbog svoje složenosti, koja se time bespotrebno izdvaja od glupave cjeline koja je sastoji od jednako glupavih razloga za niz akcionih scena. . . U svakom slučaju. Naš protagonist Mantis ne gubi vrijeme, već preduzetno, sa troje kolega/prijatelja, kreće u nove atentatorske avanture. Ali to nije nimalo lako: poslovi sa najboljim rejtingom su samo sporadično dostupni na novonastalom free-for-all tržištu, a i kad ih se napokon domogne, kao njihov lider, on nije sposoban ravnopravno raspodjeliti zadatke. I dalje razmišlja samo na nivou izvršitelja - strogo kratkovidno, a ne onako kako bi trebao - kao odgovorni poslovođa. Stoga, traži savjet bivšeg 'učitelja' i jednog od osnivača MK kompanije koji se odavno povukao, Dok-goa. Sve što mu on može ponuditi je daleko od zadovoljavajućeg za potrebe njegovog tima, i osim toga, kao što Mantis sumnja, sad sa obezglavljenim MK, Dok-go ne planira ostati još dugo u penziji. . . Srećom, tokom posjete njemu upoznaje vulgarnu parodiji chaebol sina, Benjamina Choa. On se bavi razvojom video igara i svakojakog drugog softvera, ali fasciniran je više visceral aspektima zanata Mantisa i njegovih kolega iz struke. To 'fasciniran' ipak zaslužuje malu kvalifikaciju - ubijanje dosade i jolt novog i zabavnog je vrhunac njegove emotivne interakcije sa drugima. (uzgred - treba priznati nešto južnokorejskim filmovima: čak i u najmejnstrim naslovima, naj naj naj ljudski otpad među policijom i bahatim bogatašima prikazan je na vrlo upečatljiv način, tako da se stomak prevrne po nekoliko puta; hodajući kostim za noć vještica Benjamin je zasigurno karikatura, ali koliko smo zaista daleko od toga, ovdje, među nama. . . ? boy kavalier parkiraj se u kontejner) Mantis zajedno sa svojim timom odlazi na poslovni sastanak, ali tamo shvata da je CEO Benjamim prvenstveno zainteresovan za proširenje svoje ergele bez jasnog cilja osim kratkotrajne razbrige - mala korporativna diversifikacija njegove entertainment lepeze. Ne pomaže ni to što pred svima dovodi u pitanje Mantisov status vođe. Naravno, on smjesta odustaje od bilo kakve saradnje, ali ne i članovi njegove skupine. Tolerantnost prema nedostatku kvalitetnih anganžmana i loš menadžment Mantisa tjera ih da iz očaja prihvate bilo šta ponuđeno. Njegov tim biva prepolovljen. Posebno boli odlazak Jae-yi u koju je već dugo potajno zaljubljen. . .  Ni na velikom planu stvari ne stoje u mjestu; došlo je vrijeme da se MK vrati nazad. Glavni kandidati za načelne pozicije su gorepomenuti Dok-go i Jae-yi, sad u službi Benjamina. Između njih stoji Mantis, koji u toj borbi za prevlast ne želi nikoga izgubiti - ni bivšeg mentora, ni bivšu partnericu. On vidi ovo kao priliku za reformaciju MK u nešto novo, gdje borba za moć neće uvijek biti u centru, i gdje ne bi bilo razloga za novi Bok-soon čin (lako je zaboraviti da se sve ovo odvija među likovima koji doslovno ubijaju da bi, između ostalog, platili režije, ali sve prikazane žrtve, čini se, podjednako sudjeluju u tom svijetu i igraju po sličnim pravilima). Problem za njega je u tome da, iako film nosi upravo njegovo ime, u središtu je spakovana lekcija o skromnosti, timskom radu, motivima i razlozima drugih koji se moraju prepoznati; narativnim lukovima koji imaju svoju putanju za koju on možda nije bitan, i prema kojima se i pored toga mora naći strpljenja i pažnje. Ili to, ili još jedan Benjamin. . . Da bi uživali u Mantisu nije potrebno pogledati Kill Boksoon ili poznavati štagod pravila bivšeg sindikata; kad se dva filma sastave sve od toga je već u zraku - a kad počnu napokon padati na mjesto, to će se desiti putevima svima razumljive ljudske drame, sačinjene od dobre-stare nezaposlenosti, srdžbe, ljubavi, ljubomore i prazne ambicije. Film Lee Tae-sunga po tonu dosljedno prati put razvoja svoga protagoniste, od prepotentnog pozera, do obzirne i odgovorne osobe, čiji razvoj nije oblikovan nesuvislim pravilima ili odvratnim 'Survival of the Fittest' predavanjima Benjamin-stvorenja. ◼