My Daughter Is a Zombie 2025, Pil Gam-sung

 šta kaže film: after being bitten by a zombie, teenage soo-ah changes: her eyes turn white, and she resembles an angry, moody animal, poised to attack. but her father still loves and recognises her – and will do anything in his power to save her from the zombie hunt.

My Daughter Is a Zombie nosi titulu kao 'highest-grossing South Korean film of 2025'. Taj podatak će vjerovatno mnogima na zapadu biti prva tačka susreta sa ovim naslovom. Inače, liste ove vrste u južnokorejskom kontekstu često se pogodno poklapaju i sa listama ponajboljih filmova za te godine, tako da prvo mjesto na njoj, za razliku od situacije u mnogim drugim zemljama, nije razlog za stanovitu stigmu i vječnu odgodu gledanja. Na primjer, 2020 titulu je ponio The Man Standing Next, a tri godine kasnije 12:12 The Day, dva vrlo ozbiljna politička trilera koja obrađuju ključne momente u savremenoj istoriji te zemlje, koji se bave prelaskom iz statusa onoga što je suštinski bilo vojna hunta u demokratski sistem. Za pro-demokratske demonstacije koje su usljedile direktno u trenutcima kad je prošlog decembra tadašnji predsednik Yoon odlučio biti vrlo glup, je, prije svega, zaslužna informiranost građana prema onome šta im se želi oduzeti, i čime je to prije samo nekoliko decenija plaćeno, ali neki su, sasvim legitimno - i kako se moglo vidjeti na tim skupovima, i na socijalnim medijima na kojima su se građani okupljali, referencirali ta dva gorepomenuta naslova kao primjere nečega što je dodatno angažovalo i podsjetilo stanovništvo na ono što se može uvijek iznova izgubiti. Filmovi pristojnog budžeta, krcati popularnim glumcima, koji imaju potencijal da usmjere gumkin da stane protiv autoriteta. . . ? Kao da smo nazad u šezdesetima/sedamdesetima. . . U redu. Toliko o tome. My Daughter Is a Zombie je tek drugi film redatelja Pil Gam-sunga. U dosadašnjem toku karijere on itekako dobro kotira na pomenutoj listi; 2021 njegov prvi film Hostage: Missing Celebrity uzeo je visoko treće mjesto na njoj. Radi se o rimejku kineskog filma Saving Mr. Wu iz 2015, i jedinstvenoj prilici za Hwang Jung-mina da se malo opusti i našali na svoj račun, ali ništa više od toga. Sa Daughter Gam-sung nastavlja žanrovski mash-up iz svog prvijenca. Ovdje je to kombinaciju horror komedije, samosvjesnog zombi filma koji se anemično igra sa klišeima tog podžanra, metričke tone father-daughter sentimentalnosti i neizbježne melodrame, sa vrlo predvidljivim razvojem, i zaista gnusnim hepi-endom. Krećemo se od napadno uvrnutih likova koji završavaju u teškoj i morbidnoj situaciji koja se samo zbraja u prilike za humor i pomo-namigivanja kroz zombi-film tropes, samo da bi u drugoj polovini bila zamijenjena uobičajenom porodičnom melodramom, oduvijek prisutnom u južnokorejskim filmovima. Dakle, generični crowd-pleaser, striktno usmjeren na domaće tržište i ukuse. Stara formula, ovaj put sa zombie začinom - i to nije nikakva tajna - My Daughter Is a Zombie je u biti halloween specijal Vaše omiljene serije od 300+ epizoda ili varijacija na Tora-san vs Frankenstein. . . Kao što je navedeno iznad u malom uvodu, Lee Jung-hwan i inficirana kćerka Lee Soo-ah (+ njihova pretežno cgi mačka) bježe iz Seoula u Eunbong-Ri, malo izolovano selo gdje živi njegova mater; prvo da bi pobjegli od zombi apokalipse, a zatim od snaga zakona koji nastoje istrijebiti sve zaražene. Ostatak filma je idiosinkratični plan i program dezombifikacije njegove kćerke, često kroz uistinu apsurdne situacije - npr. u jednom trenutku su primorani da je pošalju u školu, gdje nije u stanju da izbjegne interakciju sa drugima. Ali i u tom procesu film otkriva svoje prave namjere; umjesto bilo kakve skromne subverzije i inovacije na zombi podžanr, ili makar igre sa različitim glupostima iz perioda skorašnje globalne epidemije, film hitro mijenja fokus na Lee Jung-hwanovu prošlost i bivše poznanike u tom mjestu, te na njegov komplikovani starateljski odnos sa kćerkom Lee Soo-ah (koji neće biti ovdje spojlovan). Zapravo, moraćete sami sebe podsjetiti da se sve to odvija neposredno u danima nakon sveopšte apokalipse. . . Lee Soo-ah, kao zaražena, smjesta biva toliko 'udomaćena' da postaje nešto bliže autističnoj osobi nego agresivnom ljudožderu. Melodrama proždire i ono malo horora što smo imali. . . Vrijedi pomenuti da se radi o adaptaciji istoimenog webtoona, koji se, kako kažu, usuđuje da u nekoliko segmenata ide dalje u mračniju i apsurdniju teritoriju. Naravno, to je jednostavnije za ostvariti u tom mediju, ali i pored toga, Pil Gam-sung je pretjerao sa igrom na sigurno, ciljajući na gotovo sve stereotipove južnokorejskog međugeneracijskog porodičnog filma, ali to mu se, u svakom slučaju, isplatilo, i to uspjehom na blagajnama epidemijskih razmjera. ◼