The King’s Warden 2026, Jang Hang-jun

šta kaže film: a historical drama set in the joseon dynasty, and is said to tell the story of the 6th king of joseon, danjong, who was exiled to yeongwol, gangwon province.

Kolikom zaradom danas mogu biti zadovoljni manji, festivalski filmovi? Koliko velik minus može natjerati Hong Sang-sooa da se malo odmori i preskoči jednu godinu? Na globalnom blockbuster nivou magične riječi glase: pređenih $1 billion. Naravno, to se odnosi isključivo na holivudske naslove. U malenoj Koreji sa velikim problemima koji se tiču aktuelnog stanja njihove kinematografije (epidemija, streaming, poskupljenja karata, ulaganja netflixa. . . ), indikator uspjeha predstavlja prag od *deset miliona* gledatelja. To je više nešto u čemu se ogleda očajničko stanje na sceni, nego nekakvo oholo razbacivanje. Deset Miliona Gledatelja postalo je svojevrsno prokletsvo.

Prvi film koji je dostigao te brojke je Slimido iz 2003. Od tada, ako su dostupne informacije tačne, to su uradila još samo 34 filma. Dvadeset pet su južnokorejske produkcije. I pored svih problema, takva dominacija domaćih naslova je nešto zaista nevjerovatno. Poslednja dva koja su to napravila su Exuma i četvrti nastavak The Roundup serijala. 

To nas dovodi do The King's Warden - odnosno do Mr. Save-the-Day Yoo Hae-jina. On se uspio pojaviti u čak četiri filma koji prelaze taj deset-miliona prag. Veteran je imao Hwang Jung-mina, A Taxi Driver Song Kang-hoa, Exhuma Choi Min-sika. . . sad, kad gotovo niko nije očekivao da će se tako nešto desiti, uspio je ponovo u tome - i to, najzad, u glavnoj ulozi. I kratki pregled njegove dosadašnje filmografije pokazaće niz vrlo interesantnih naslova kao Musa, Public Enemy, Blood Rain, King and the Clown, Confidential Assignment,  1987: When the Day Comes. 

The King's Warden je istorijska drama inspirisana istinitim događajima, smještena u petnaesti vijek, za vrijeme Joseon vladavine. Eom Heung-do tokom lova zaluta u susjedno selo. Tamo, iz nekog razloga, svi žive neuporedivo bolje - razbacuju se sa hranom, fino su obučeni, organizuju raskošne proslave, ne razmatraju svakodnevno pros and cons kanibalizma, upward-mobility nije stran pojam. . . o čemu je riječ? Ispostavlja se da se među njima nalazi prognani aristokrata koji je iz komplikovanih razloga sad u egzilu. Iako je formalno odbačen u zabačenu provinciju kojom lutaju tigrovi i lete komarci veličine šake, on nema namjeru naročito mijenjati svoj lajfstajl. Iz nekog razloga, oni koji su završili u egzilu i dalje raspolažu materijalnim sredstvima dovoljnim da im omogući više nego ugodan život, ako ne i političku moć. Seljani, koji su prisiljeni da prihvate tog novog gosta, zamijenili su početnu konfuziju sa oduševljenjem kad se njegovo bogastvo počelo preljevati na njih. Joseon trickle-down economics, kao survival ideja začeta od strane onih na dnu piramide. . .

Pošto je Eom Heung-do seoski stariješina, odlučuje da pokuša nešto slično u Cheongnyeongpou. Nije lako privoliti mještane za to, ali opšta situacija u kojoj se nalaze je toliko bijedna da nemaju mnogo izbora. Osim toga, on nije jedini sa takvim planom. Stvari na dvoru ne miruju, i najednom Cheongnyeongpo postaje domaćin za još jednog izgnanog aristokratu. On nije neko koga su očekivali. Mlad je. Izgleda bolesno. Odbija bilo kakvu interakciju sa njima. . . Ispostavlja se da se radi o svrgnutom kralju, kojeg se nisu mogli otarasiti na jednostavan način, nego to pokušavaju ovako - ili kroz njegov suicid ili, kako kasnije saznajemo, na još lukaviji način - čekajući da se on samo još više 'ukopa' saradnjom sa drugim pobunjenicima u egzilu, smještenim sumnjivo blizu njegovog. 

Od momenta kad Eom Heung-do shvati da se radi o kralju, TKW počinje pratiti dobro poznatu rutu već viđenu u nekoliko hiljada K-drama: povezivanje otuđenog aristokrate/vladara/ceo sa svojim podanicima - običnim, malim smrtnicima, velikog ali pomalo glupog srca. . . U to spadaju sve uobičajene montaže patetičnih razmjena. . . Prilike međusobnog zbližavanja koje se vrte oko svakidašnjih aktivnosti, posebno hrane. . . Kroz njih nekadašnji kralj, učeći, inkrementalno obuhvata svoj status i sve odgovornosti koje idu sa njim. Ako su seljani prvobitno mislili cinično izvući korist od njegovog prisustva, sad se nalaza na putu saradnje od koje obe strane profitiraju. Dakle, kralj svrgnut od strane vojne elite - i prije nego što je imao vremena da prozre šta zapravo podrazumijeva njegova položaj, postaje uzoran vladar dijeleći život sa onima sa dna klasne ljestvice. . . Ovaj put, oni na vrhu pomenute piramide traže legitimaciju na njenom dnu. 

Čim kralj stane na noge, Jang Hang-jun vraća fokus na dvorske i eks-dvorse intrige, prioritizirajući u tome politički triler. Zajedno sa tim, nestaju do tada prisutni elementi komedije, ton postaje mračniji i drama pozamašnije melo (doslovno: hammer-film udari munje u scenama vrhunca konflikta!). . . Iznad svega, satira iz prvog dijela kompletno nestaje. 

Šta bi bila idealna verzija The King's Warden? Jednostavno, sve ono iz prve polovine (komedija, elementi socijalne kritike, meta-migovi na današnje stanje): strogi akcenat na Eom Heung-doa i druge seljane, drugim riječima - na njihova trapava nastojanja da se domognu kvalitetnijeg života. Dok je dvor u rasulu, dok privilegovani pletu zavjere jedni protiv drugih, dok kralj prolazi kroz nebrojene bedaste egzistencijalne krize (hip-firing ideje: kompletno trajanje sveden na kućni pritvor; neusješne pokušaje samoubistva; pa čak, možda, i na. . . turističku atrakciju?) oni lukavo talože bogastvo sa svih strana. . . primjer da 'May you live in interesting times' bar jednom može biti nešto više od kletve, but alas. . . ◼