The Lychee Road 2025, Dong Chengpeng

 šta kaže film: a tang dynasty minor official risks everything to deliver lychees across china. li shande, middle-aged and struggling, sees this dangerous mission as his last chance for success.

Li Shande nije idiot. On nezaslužuje to što ga je ovdje snašlo. Sva njegova krivica svodi se na to da je bio dovoljno naivan da se usudi imati povjerenja u sistem kojem služi. Iz provincije iz koje potiče i skromnih snova o poziciji državnog službenika, svojim upornim zalaganjem zaslužio je priliku da studira na *Imperial College*. Do polovine dvadesetih, kao diplomirani matematičar, formalno mu je dodjeljeno radno mjesto jednog od low-ranking inspektora. 

So far, so good. Sav uložen trud na posljetku se ispostavio kao opravdan i doveo je do daljeg napretka u karijeri. . . Fast-forward, petnaest-plus godina kasnije: Li Shande i dalje udara pečate i popunjava Tang-ekvivalente excel-spreadshetsa. . . Službeni identifikacioni portret, napravljen kad je tu počeo raditi, izgleda kao parodija onoga na šta se sad sveo. . . sav taj inicijalni entuzijazam je davno ispario i iza njega ostao je samo umorni, sredovječni birokrata. Living the Dream. 

Ipak, to ga nije pretvorilo u ogorčenog gubitnika. Svijestan je da drugi ne igraju po pravilima i da ga maligne kolege redovno iskorištavaju, ali u njemu je još uvijek ta mala iskra vjere da će nešto promijeniti samo ako nastavi davati sve od sebe. . . Uprkos svemu, strpljivo štedi novac da napokon kupi novi dom za svoju porodicu, kako kaže: 'A Grand Mansion, a symbol of status and glory.' Naravno, za ambicije takve vrste štednja ne dolazi u obzir - i.e. na scenu stupa zaduženje. Dakle, osamnaest godina posvećenog rada na mizernoj poziciji bez prospekta za unapređenje i kredit za nešto što realno ne može priuštiti koji će vjerovatno otplaćivati do kraja radnog vijeka - ima li se pravo žaliti? šta još hoće? možda neku nagradu . . . ?

Nagrada glasi unapređenje u žrtveno jagnje, ekspresno dostavljeno silaznom rutom eksivaže od velikog Tang cara, pa do dna birokratske kace. . . odnosno njega. 

Uskoro će rođendan Yang Guifei, carevoj ljubimici među suprugama, i on joj, između ostalog, želi pokloniti liči (ili 'azijsku trešnju'). Obuzet dugovima, Li Shande prihvata taj zadatak -  čak je počastvovan njime! Otputovati u udaljenu južnu pokrajinu po nekoliko ćupova suvog ličija, bez ikakvih prepreka ili opasnosti na putu, sa svim carskim dopustima; vidjeti svijet izvan svog bijednog Tang-šaltera - pa još biti plaćen adekvatnom količinom novca da se zauvijek riješi kredita. . . šta bi mogao biti problem u tome . . ? 

Problem: 1 - Liči mora biti svijež. 2 - Put je nekoliko sedmica dug. 3 - Ubran, liči propada za četiri dana. 

Tang birokratija, ali i bilo koja druga u dugoj istoriji Kine, je vrlo efikasna u prenošenju odgovornosti na sledećeg ispod u rangu. Sa druge strane, ako nešto pođe kako treba, smjesta će se manifestovati cijela horda onih koji bi da se ugrade u taj uspjeh - ili onih koji smatraju to prijetnjom za sebe, pošto je izvedeno od strane nekoga nižeg statusa od njih. To je ono što Li upravo saznaje. Doslovce, svaki ishod njegove misije vodi ka katastrofi. 

Ponovo - Li je idealista, naivac, često pasivni šmokljan - ali zasigurno nije idiot. Ako postoji način da se prokleti liči prenese sačuvan do zadane destinacije on će ga naći. Prvi put u njegovoj karijeri ima šansu da pokaže svoje prave talente - da bude uposlen u nečemu dostojnog njega, ali tada, i upravo zbog toga, kao što smo pomenuli iznad, okreće protiv sebe svaku uhljebljenu upstart budalu sa formalnom funkcijom. Put do ličija i nazad je za njega velika lekcija o tome kakvom je sistemu sve ovo vrijeme služio, kakve praktične reperkusije na obične smrtnike ima svaki hir onih koji su se dočepali pozicija moći i šta je on sa svojim 'A Grand Mansion' snovima bio u svemu tome. 

The Lychee Road je adaptacija romana 'Lychees of Chang'an' autora Ma Boyonga. The Lychee Road je takođe najbolja adaptacija Asterixa do sada, samo što su tamo (ako ćemo doslovno. . . ) u jednoj od epizoda u centru zapleta bile jagode a ne liči. . . čak i scena u kojoj Li luta labirintskim hodnicima jedne birokratske ustanove pozajmljena je direktno iz čuvenog The Twelve Tasks of Asterix (Permit A38!). 

 . . .ako to baš nije istina, u svakom slučaju radi se o vrlo sličnom materijalu. Naslov Donga Chengpenga je povijesna drama, prvenstveno komedija sa elementima avanturističkog filma. Svijet je stilizovan i svi bitniji likovi su larger-than-life. Po tome, nekakav zapadni pandan bio bi Pirati sa Kariba. To je vrlo slično po tonu i anahronističkim migovima koji su posvuda. 

Što se tiče toga, redatelj Chengpeng bez zadrške igra na populističku satiru, 'ništa-se-nije-promjenilo!' vrste. Ako imamo u vidu da se ipak radi o savremenom kineskom filmu, pozitivno iznenađuje do koje se mjere može ići u tome. I tu Chengpeng ne popušta; luk transformacije (ako ne i emancipacije!) Lija je prisutan kroz cijelo trajanje filma - ni u jednom momentu nije zasijenjen spektaklom i akcijom; a kad dođe na red za njih, one se uglavnom vrte oko različitih metoda transporta ličija, sa svim mogućim očekivanim i neočekivanim preprekama koje ih zatiču na putu ka prestolnici. 

Likovi, od kojih neki izgledaju kao da su iskočili iz popularne mange Eichiira Ode (ponovo - pirati!), ocrtani su na upečatljiv način - svaki od njih ima nešto pretjerano/karikirano u vezi sa sobom, ili ih igra prepoznatljivo lice, kao Andy Lau ili Suet Lam. Dok se liči-trka razvija i birokratski clusterheck komplikuje uvijek znamo ko je ko, šta su ulozi i gdje se nalazimo.   

Film izgleda izutetno - nije potopljen u more pretjerano korištenih cgi gluposti. Iako bi morao biti kraći, pejsing je kroz većinu trajanja jako dobar kroz tu gorepomenutu rotaciju drame, komedije i akcije. U poslednjoj dijelu, kad dođe vrijeme za suočavanja, Chengpeng pravi mali zaokret ka melodrami. Tu stvari postaju preočite (govor; rekapitulacija). Srećom, sam kraj prevazilazi to i efektivno zaokružuje sve ono do tada prikazano. . . Epilog koji slijedi istovremeno može biti protumačen kao pro-System - clean slate alibi korisnih istorijskih okolnosti, ili kao pro-Li Shande - u kome on traži individualni i neposredni angažman izvan njega. ◼