Troll Factory 2024, Gooc-Jin Ahn

šta kaže film: journalist im sang-jin investigates reports of online public opinion manipulation, and is confronted with an unbelievable truth.

Na njegovom začetku, i kasnije, tokom razvoja društvenih mreža, internet, kroz svoje potencijale koji se tiču komunukacije - okupljanja oko zajedničkog cilja bilo koje vrste, i naravno, anonimnosti, predstavljao je prijetnju za različite skupine kojima je stalo do oblikovanja stavova javnosti i kontrole protoka informacija. Od političara do velikih korporacija. Na njihovu sreću, osim par hvalevrijednih primjera, nikada nije došlo do bilo kakve renesanse u smislu emancipacije javnog diskursa ili suvisle kritike sa očiglednijim posljedicama. Naprotiv. Nije im trebalo dugo da se prilagode i stave stvari pod kontrolu, i time dodatno rašire svoje, ovaj put, digitalne pipke. Troll Factory ima fokus na savremene verzije manipulacija u toj sferi. Od malih stvari, poput marketinga kroz sponzorisane influencere, do onih krupnih: obezvređivanja i diskreditovanja konkurencije, te kontrole javnog diskurska upotrebom takozvanih trolova. Radi se, kako je već opšte poznato, o doslovno militarizovanom fenomenu. Grupe, organizovane oko stvaranja željenog momentuma, kojim bi se dalje usmjerile nepregledne digitalne mase. Nakon što je na svojoj koži osjetio šta znači suprostaviti se velikim glavešinama korporacija, novinar Im Sang-jin upada u taj rabbit hole. Vodič mu je mladić koji se predstavlja kao Lee Youn-jun. On je ranije, kako kaže, sa svoja dva prijatelja, bio dio toga svijeta. Sledeće dve trećine filma, sa nekoliko malih pauza, provešćemo u njegovoj priči, dakle, od malih početaka (nepostojeće influencer persone. . .) pa do velikih igrača i tragičnih ishoda. Posebno je zanimljiv dio u vezi sa filmskim redateljem koji ih angažuje da sabotiraju njegovu mnogo krupniju konkurenciju sve da bi on bolje prošao na blagajnama sa svojim skromnije budžetiranim filmom. Pošto je Gooc-Jin Ahn i scenarista filma, vjerovatno se radi o nečemu čemu je on lično svjedočio radom na divljem zapadu filmske industrije, promocije i borbe za gledatelje. Ili možda ne. U svakom slučaju. Kad se Lee Youn-jun i ekipa istaknu svojim prevarama, kontaktira ih ista ona korporacija koja je stala na put našem novinaru. Radi se o 'uklanjanju' jednog izrazito upornog prosvjednika. Način na koji će to ostvariti, i rezultat toga, je ono što je navelo Young-juna da se ispovjedi novinaru. Film pokušava prekriti previše teritorije, konstantno, i na vrlo iritantan način, zapetljavajući radnju. Sama priča, izvan svoje tematske suštine, nije ni dobro, ni dovoljno uvjerljvo dramatizovana da sve to funkcioniše; film često podsjeća na dokumentarac, sa dugačkim exposition-dump segmentima. I na kraju upravo tu strada: likovi - njihovi konflikti, dileme i motivacija, ostaju u zraku, doslovno napušteni, samo da bi se otišlo još nekoliko koraka u taj, gorepomenuti, rabbit hole. I to se Gooc-jinu nije isplatilo. Osim toga što je spreman da mapira filmom još neistražene teritorije ove tematike, i da o tome naširoko razmišlja na glas, on nema ništa posebno pametno da kaže na sve do tada prikazano, niti zna kako da na dramskom nivou to korektno isprati i razvije. Kako kaže novinar Im Sang-jin: "An article is like a never-ending serialized novel", nažalost, forma za koju se odlučio Gooc-Jin definitivno nije ni 'an article' ni 'serialized novel'. I tu je kvar.