Dark Nuns 2025, Kwon Hyeok-jae

 

šta kaže film: hee joon gets possessed by an evil spirit. sister junia takes it upon herself to save the boy aided along the way by sister michaela who decides to help her even though chaos surrounds them. father paolo, a psychiatrist, believes that he can cure hee joon with medical intervention meanwhile father andrea performs exorcisms on the boy.

Dark Nuns je spin-off filma The Priests. S obzirom koliko je ovaj bio uspješan, i koliko dobro, inače, slični filmovi prolaze na domaćem terenu, neobično je što se čekalo deset godina da se stvari pomaknu sa mjesta. Kao što je jasno iz naslova, sveštenike su zamjenile monahinje, ali po svemu drugom, uključujući i ukupne dosege filma, Dark Nuns je jako sličan svom prethodniku. Dakle, zaista nije bilo razloga za očekivati nešto više od generične catholic-eksplotacije. Ali ne treba biti previše strog - kad je u pitanju film koji u sebi kao centar ima egzorcizam, vrlo rijetko smo, još od '73, imali priliku gledati nešto originalno. Kad Kwon Hyeok-jae napokon posloži stvari, i kad napokon dođemo do neminovne egzorcizam sekvence, to traje više od trideset minuta. Ako je gledatelj došao isključivo zbog toga, ostaće više nego zadovoljan. Prije svega, ovo je uveliko besramni catholic-porn, po potrebi žanrovski formulisan na sve predvidljive načine, ali i idiosinkratični korejski tejk, koji, kako smo već navikli, podrazumijeva i stavlja akcenat na više estetske, manirističke, fetišističke. . . aspekte - sve vulgarnije označitelje. Sa tim u paketu zajedno idu i sklonost ka samopravednom autoritetu i neizostavna melodrama. Kao što su to oduvijek radili žanrovski filmovi, i za njih je xtian praksa švedski sto sa koga se po svojoj želji uzima i kombinuje. I bez sumnje, film je utoliko bolji koliko je spreman ići u tom smjeru - koliko ga, takoreći, mogu lokalno prilagoditi. Ono što vrijedi u vezi sa Dark Nuns nalazi se upravo tu. Na dva paralelna nivoa. Na prvom, to je eksplicitna mješavina katolicizma sa 'lokalnim' šamanizmom. The Wailing, Svaha, Exhuma i drugi, uradili su mnogo na tome da približe različite šamanističke rituale široj publici, često na spektakularno prikazan način. Dark Nuns nastavlja sa tim, ovaj put kao suplement standardnoj hrišćanskoj ikonografiji. Sestra Junia je spremna da iskoristi sve dostupne 'resurse' da pomogne opsjednutom mladiću. Ukoliko zakaže institucija kojoj ona pripada, a zatim i standardni medicinski pristup, ona u šamanizmu vidi plan b - nebitno koliko se nadležni neslagali. Sa tim film definitivno ulazi u teritoriju više zanimljivog. Drugi nivo bi bio njezin stav prema gorepomenutim autoritetima. U borbi za 'dušu' mladog Hee-Joona, Sestra Junia zaobilazi slojeve crkvene nomenklature, jednako trome zbog uobičajene birokratske inercije, ali i institucionalne mizoginije, i preuzima odgovornost. Sa identičnom situacijom susreće se njezina ex-nun-sad-šaman prijateljica Hyo Won. Ni u toj religijskoj branši, izgleda, stvari nisu puno bolje. Song Hye-kyo je odlična u ulozi, suštinski, ženskog Johna Constantina; sa stavom, svojeglava, fokusirana i sa svrhom. U najboljem slučaju, film Kwon Hyeok-jaea funkcioniše ako mu gledatelj priđe spreman na taj Hellblazer - difuzniji, za nijansu mračniji stripovski ton; ako očekujete nešto dramski zaokruženije ili, jednostavno, više straightforward horor uradak, možete ga slobodno preskočiti.