Mimang 2023, Taeyang Kim

 

šta kaže film: a man and a woman meet by chance and stroll through seoul's changing streets.

Film Taeyanga Kima je podijeljen u tri poglavlja. Početak svakog pojedinačnog segmenta označen je sa naslovnom karticom. Kako redatelj kaže, jednom od definicija riječi iz naslova. U prvom: 'Wandering: Unable to Make Sense of Ignorance.' U drugom: 'Unable to Forget What One Wants to Forget.' Ta forma - odnosno, ta kratka preskripcija, ako je tako možemo nazvati, pokazaće se podjednako korisna i Kimu i gledateljima. Jer Mimang je film o lutanju, slučajnim susretima, budućnosti koja se nije desila, vremenu koje je nepovratno izgubljeno, lažnim startovima, krajevima koji nisu svjesni da su to. . . I to je sam centar filma, način na koji se on u praksi manifestuje, a ne naknadno izvedeni zaključci iz tipične melodrame. Naši likovi nisu imenovani. Mi ni u jednom trenutku nismo detaljnije upoznati sa njihovom prošloću. Sve što znamo o njima saznajemo iz kratkih razgovora koji su se desili tokom slučajnih susreta na ulicama Seoula, zbijenim između svakodnevne rutine. Bit svakog od njih je zajednička prošlost protagonista koji su se sad, iz različitih razloga, nepovratno udaljili. Prvi i drugi dio zajedno obuhvataju četrdeset pet minuta filma. Sastoje se od dve back and forth šetnje, u kojima pratimo likove kako naturalistički, bez ikakve forsirane drame, razgovaraju. Gorepomenute kartice, na neki način, pomažu tim naizgled quotidian dijalozima da steknu potrebni gravitas; dok sa druge strane, ti, za moderne uši, potencijalno isprazni orijentalistički sofizmi, dobijaju značaj u stvarnom svijetu, često previše banalnom za 'mudrosti' te vrste. Intentional ili ne, ta dijalektika funkcioniše. Sredina u kojoj dolazi do tih susreta, sam centar Seoula, odražava tematiku filma. Grad se strmoglavo mijenja, ostavljajući protagonistima samo nekoliko referentnih tačaka koje ih vežu sa za prošlost koju se nekad dijelili. Sva romantika i sentimentalnost stoji prekrivena skelama, projektima u izradi, novootvoremim ju-nejm-it poslovnicama koje sad čekaju neke nove ljude. Nikome nije dozvoljen njihov lični, projektovani, nostalgijaland. Taeyang Kim nije zainteresovan za poslovične druge šanse, fantaziranja i romantične susrete. Mimang je gotovo pa striktno downbeat; o gubitku, o stvarima koje se najvjerovatnije nikad neće desiti, i momentima koji će, u najboljem slučaju, kasnije biti samo podsjetnik na to. Dakle, ne toliko u The Road Not Taken smislu, već više u zamjeni jedne konfuzije i nesigurnosti sa drugom, sa dodatnim teretom proteklog vremena. Treća priča, koja se dešava godinama kasnije, okuplja likove iz prve na sahrani njihovog prijatelja. Poslednji susret, obilježen i dodatno naglašen tom tragedijom, efektno tematski zaokružuje film. Kako, u jednoj od scena, sami priznaju: 'We should meet up more often. Now it takes someone to die or get married.' Kraj tako sročen - međuodnos sveden na tu konvenciju, ne može biti više konačan. Ako ništa drugo, okupljanja te sorte, ili raniji slučajni susreti, nude pojedincima priliku za momenat samorefleksije, malo uporište u gubitku. Trideset godina rada Hong Sang-sooa polako, sa novom generacijom, pokazuje autentične indie plodove od kojih je Mimang jedan od interesentnijih.