The Noisy Mansion 2025, Lee Lu-da

šta kaže film: ahn geo-ul, a relentless advocate for social justice, moves into baek-sae apartment and is disturbed by a loud, unexplained banging noise every night at 4am. determined to find the culprit and put an end to the insomnia plaguing the residents, she recruits her eccentric neighbors to help, all while uniting them in a common cause.

U filmu Concrete Utopia iz '23 mala grupa stanara u naizgled jedinoj preostaloj, iole upotrebljivoj, zgradi u Seoulu pokušava preživjeti katastrofu koja ih je snašla. Zbog dobre organizacije i zajedničkog zalaganja to im polazi za rukom. U #Alive, Park Shin-hye i antisocijalni Yoo Ah-in prevazilaze svoje razlike, i u sklopu stambenog kompleksa u kojem borave preživljavaju zombi apokalipsu. To bi bili neki od, makar djelomično, pozitivnijih primjera. Realnost je bliža onome prikazanom u filmovima kao The Neighbors, The Wittness, Hide and Seek ili Door Lock, dakle, Nesaradnja, Malodušnost, Banalne Konfrontacije, Sitničarstvo, Izolacija. Trenutan stepen evolucije naše vrste jednostavno zahtjeva pritisak sveopšte vanjske prijetnje da bi ujedinio i najmanju skupinu da pomogne sama sebi i prevaziđe autodestruktivni inat. Problemi svakodnevnice možda nisu, kao u gorepomenutim filmovima, harajuće serijske ubice koje svi učtivo ignorišu dok oni sprovode svoj hobi, ali suštinski se svode na isto ('crvene mrlje na ulazu mogu biti nezgodne, ali dok god je tih. . . i to ne radi izvan svog stana. . .'). U Južnoj Koreji, u kojoj dobar dio stanovništva živi u takvim sklopovima, te situacije imaju poseban značaj, i izgleda, već poseban podžanr. Isto važi i za The Noisy Mansion. Radi se o filmu koji je po tonu daleko bliži Barking Dogs Never Bite nego ičemu iznad. Umjesto elemenata tipičnog trilera ili horora, ovdje se radi više o eklektičnom miksu misterije i komedije. Problem sa kojim se suočavaju mještani zgrade u koju je Ahn Geo-ul tek uselila je glasno lupanje koje svaku noć odjekuje iz jedne od stambenih jedinica. Tako je već šest mjeseci, i niko od njih ne može precizno detektovati odakle to dolazi i ko je odgovoran za to. Naravno, među susjedima, optuživanje i prebacivanje odgovornosti poslužiće kao zamjena za rješenje. Default opcija. Srećom za njih, tu je životom nasukana novopridošlica Ahn Geo-ul - užasno, ali posve dobronamjerno, zakeralo koje odmah stupa na dužnost. Razlog zašto je ona završila među njima, i njezina transformacija u lokalni busybody sa beskrajnim izvorom energije, ima tragičan uzrok koji će polako postati jasan tokom filma. To je dio koji uveliko vrijedi ignorisati - jedan melodramatični, nerazvijeni, tack-on. Tako će biti i ovdje. Ubrzo oko sebe okuplja tim samo blago prisiljenih volontera koji joj pomažu u potrazi. Poput nje, grupa je sačinjena od nekolicine, ekscentrični, ne-baš-uklopljenih, individua. Njihova trapava potraga za krivcem (ili krivcima. . .) pod vođstvom Geo-ul je najinteresantniji i najuspješnije izveden segment, i sve dok je na stolu preostao minimum misterije to funkcioniše. Osim uobičajenog who-dunnit aspekta, film u prvoj polovini jasno podcrtava motivaciju izvršioca, i zanimljivo, to nije dosadni okultista, naporni perverznjak ili patetični psihopata, već slučaj striktno razumljiv dijagnozom Marxa.