Exit 8 2025, Genki Kawamura

šta kaže film: a man gets lost in an underground passage. he follows the “guide” through the passage, but one after another, strange things happen to him. is this space real? or an illusion? will the man be able to escape the passage?

Sasvim je vjerovatno da će neki preskočiti Exit 8 samo zbog toga što se radi o još jednoj adaptaciji video igre. I pored, kako ih inače opisuju, kvalitetnijih primjera, kao The Last of Us ili Fallout, prosjek je i dalje užas tipa Five Nights at Freddy's ili Borderlands. Fanovi igara, posebno onih japanskih, Biohazard, Street Fighter, Tekken. . . bili su izloženi posebnoj vrsti terora; punoj cijeni globalne popularnosti i oportunističkih vlasnika ip-a. Čak i kod *domaćih* produkcija, kao u slučaju Forbbiden Siren, ili dva Miikeova pokušaja, Like a Dragon & Ace Attorney, rezultati su bili jedva osrednji. Ako Takashi Miike nije u stanju da kvalitetno obradi poznati serijal Toshihira Nagoshija, šta onda? The End? U svakom slučaju, pred nama je Exit 8. Film koji se instantno može svrstati pored gorepomenutih The Last of Us i Fallout (. . . iako je on po svemu daleko iznad njih, ali držimo se generalnog diskurska za sada). One koje preplaši first-person POV segment na početku - nema razloga za strah, to je sve što ćemo vidjeti od vulgarnije 'gejmifikacije' filma. Zapravo, kad se vratimo na originalni materijal, nema se tu šta ni *gejmifikovati.* Njezini autori su je svojevoljno opisali kao notorni walking-simulator i produkt koncipiran na popularnim 'liminal spaces' trendovima sa različitih socijalnih mreža. Ništa pretjerano komplicirano/duboko. Kao i u filmu, sve se vrti oko jednog trika/mehanike; originalna cijena je 3.99$, i ono što igra nudi je u skladu sa tim. Kratki klipovi iz nje - a idealna je za tako nešto, upareni sa glupavim pretjeranim reakcijama, su, prije svega, ono što ju je učinilo toliko zapaženom. . . Inače, pojam gameplay loop odnosi se na bread and butter iskustva i interakcije krajnjeg korisnika pri dizajnu bilo koje igre; ovdje, to je doslovno - neupadljivi hodnik podzemne željeznice kroz koji treba proći 8 puta a da se ne prekrše pravila: 

                Don't overlook any anomalies.  

                If you find anomalies, turn back immediately.  

                If you don't find anomalies, do not turn back.

. . . i tako do nivoa 8. Ili nazad na 0. Kako to preoblikovati u film od 95 min? Odgovor je, u ovome slučaju, bez mnogo muke - doslovce. Naš protagonist nema ime, označen je samo kao Lost Man. Prije nego što će se ostati nasukan u Silent Hillu u kamernoj obradi, dobija poziv od svoje bivše djevojke koja ga obavještava da je trudna. Kako saznajemo, svjesna je da on nikad nije bio pretjerano spreman da preuzme tu odgovornost, posebno sad, kad je veza između njih pukla. Želi da zna šta raditi dalje, šta on misli o svemu tome - da li zadržati dijete ili. . . ? I bez te dileme, naš asthma-ridden Lost Man čini se kao neko kome apsolutno odgovara takvo ime - neko potpuno iscrpljen i demoralisan, zaglavljen u svakodnevnom commute paklu. Kad se stvari tako natalože jedna na drugu, otvara se procijep u svojevrsno čistilište koje predstavlja Exit 8. Druga šansa ili lift za pakao. U oba slučaja, slijedi ozbiljno samosuočavanje i introspekcija. Vrlo sličan proces već smo imali priliku gledati u Jacob's Ladder, Angel Heart i pomenutom Silent Hillu. Exit 8 igra protiv svojih korisnika na dva nivoa: prvo, sitničarskim razlikama (ups! kvaka beše na sredini vrata! pokušaj ponovo!) koje, nakupljene, vode do ludila stalnim vraćanjem na početak. . . a zatim, preciznim personaliziranim psihološkim ofanzivama koje tjeraju pojedinca na to da jednostavno legne i umre. Svi kompleksi, zbog kojih su se, na kraju krajeva, i kvalifikovali za Exit hodnik, biće iskorišteni protiv njih. Oni koji prežive to iskustvo, mogu ga okarakterisati kao besplatnu terapiju, ali ništa nije garantovano! Da li uopšte postoji izlaz? I ima li iko ko se ne kvalifikuje za Exit 8-land iskustvo? Realnost iz koje je došao naš dezorijentisani Lost Man je, takođe, još samo jedan loop velikih razmjera, koji češće nudi sporo otupljivanje nego priliku za transformaciju. Možda bi bilo poželjno da se, iz širih socijoloških razloga, u svakom većem gradu instalira jedan ovakav hodnik. ◼