tsundokuvjecnistack

šta kaže film: a samurai who gets hit by lightning wakes up to find himself on a film set in the present day and starts to work as an extra on samurai films. Smjesta nakon prvobitnog talasa promotivnog materijala, A Samurai in Time je zauzeo zasluženu poziciju u skromnom bookmark folderu. Sa očekivanjima u ravni sa skorašnjim naslovima kao River, One Cut of the Dead ili Beyond the Infinite Two Minutes, filmovima sa kojim dijeli gimmick premisu, odurni twee ton, i indie porijeklo sa kojim se ponosi. Korak po korak, fantastični uspjeh na domaćim blagajnama, posebne projekcije na zapadu, i zatim hitri Third Window Films bluray, pomakle su ga u gornje redove pomenutog bookmark stacka. Za razliku od toga, put samuraja iz naslova, Kosake Shinzaemona, ima drugi pravac. Dakle, od ponosnog člana samurajskog klana, na misiji koja će dati značenje principima po kojima je živio i zaokružiti decenije zalaganja. . . do glumca na setu daytime-tv Jidaigeki drame. I ne samo to - njegova pozicija je tak...

  šta kaže film: mysterious deaths befall on employees of a vr-tech company. there's an unprecedented fear waiting between reality and the virtual world. Video kasete, flip phones, dial-up, low-res snimci sa opskurnih stranica. . . danas su sve to elementi koji podsjećaju na najvitalnije dane J-Horrora. Ono što je u jednom trenutku bilo inventivan spoj klasičnog horora sa tehnologijom tog vremena već  odavno je svedeno na samo jedan pastiš. Kad su se, tamo negdje oko 2005/7, stvari počele naglo srozavati na beskonačne Ring i Grudge nastavke, i kad su oni koji su imali nešto za reći odmakli u projekte druge vrste, j-horror je ostao zaleđen u vremenu. U periodu od pet godina, sa  Ju-on, Tomie, Rinne i Marebito,  Shimizu je zaredao zaista fascinantan niz ponajboljih primjera tog podžanra, samo da bi potom potonuo u totalni mediokritet. Njegova filmografija - projekti na kojima je kasnije radio, može uveliko poslužiti kao primjer šta se desilo sa cijelim 'pokretom'. Ali ...

  šta kaže film: japan, 2024. the earth is dominated by a mysteriously giant creature (that thing) and the group of 12 survivors has formed an uneasy community out of necessity to survive. two years later, hirayama, the hotel owner, is found dead. Dok gradom divlja ogromno stvorenje nalik na Ohmu iz Miyazakijevog filma, vojska pokušava evakuisati što veći broj ljudi iz epicentra napada. To, upakovano u svega nekoliko minuta histerije i haosa na samom početku, je sve što ćemo vidjeti od tipičnog Kaiju filma. Nakon toga, zajedno sa dvanaest preživjelih, ostajemo 140 minuta nasukani u jednom tokijskom hotelu. Za naše protagoniste taj vremenski period podrazumijeva čak dve godine; 2024/26 u kojima je smještena radnja filma. Prva dobra vijest za njih je da stvorenje,  kao što je uobičajeno za njegove kolege,  očigledno nije naročito zainteresovano za urbani redizajn. Druga je da, i pored opšte evakuacije, i produženog trajanja stanja katastrofe i izoliranosti, njima ni u jedno...

  šta kaže film: two rogue vagrants make their living as “manure men”, turning the waste from the tenement toilets into fertiliser sold to local farmers. enter okiku, the only daughter of a fallen samurai, and amongst the overflowing piles of excrement, a well-nourished love story unfolds. Hart to Be a God i dalje ponosito stoji kao najprljaviji film ikad. Ovaj, u poređenju, neuporedivo skromniji, low-key, nezavisno producirani uradak Junjia Sakamota, je jedan od ozbiljnijih skorašnjih pretendenata za tron. Srednji vijek u HTBAG, prenesan na planetu Arkanar, savršeno odgovara popularnoj percepciji njega kroz ere koje su usljedile.  Blato, hrđa, krv, izmet. . . s vijet u kome je život jeftin; gdje dominira sveopšta zaostalost i raznorazni fundamentalisti koji svojim djelima osiguravaju da takav zauvijek i ostane. Ako je German,  inspirisan tadašnjim dešavanjima u svojoj zemlji,  imao  namjeru   prikazati svijet koji je razultat pobjede takvih sila,  Oki...

šta kaže film: the tiniest heroes in movie history—the blood cells—protect the human body’s 37 trillion cells. high schooler urushizaki niko maintains a healthy lifestyle, keeping her cells content, while her erratic father, shigeru, leaves his cells exhausted. despite their close bond, invading bacteria threaten their bodies, sparking an epic internal battle for survival. The Human body contains about 37 trillion cells. . . Red Blood Cells are responsible for transporting Oxygen. White Blood Cells fight off harmful substances that enter the blood. . . These cells work together with each other, every day without stopping, which allows us, humans, to survive. . . This is Red Bone Marrow. . . I tako dalje. Sve ovo je fascinantno, ali zašto propustiti priliku da se to prikaže u tokusatsu maniru? Sa bakterijama, ili polenom koji izaziva alergijske reakcije, kao gigantskim kaiju stvorenjima. Antropomorfni leukociti u sukobu sa različim vrstama prijetnji u stilu Shinji Mikamija. . . ? Naravn...

  šta kaže film: two brothers and their wives meet for dinner to discuss how to deal with a violent crime committed by their children. Soundtrack Sung-woo Joa za A Normal Family često podsjeti na kompozicije Philipa Glassa, posebno na dobro poznati  Koyaanisqatsi. Značenje te riječi, i podnaslov filma, glasi 'Life Out of Balance'. Isto bi savršeno odgovaralo novom uratku Hur Jon-hoa. Radi se o čak četvrtoj adaptaciji romana Hermana Kocha, The Dinner. Očigledno, teme koje je Koch obradio u svom romanu  naširoko  rezonuju; nakon holandske, italijanske i američke obrade sad je došla na red i južnokorejska. S obzirom na ono sa čime se Koch bavi u svom romanu, zaista nije bilo pretjerano teško lokalno prilagoditi taj materijal. Kultura u kojoj se društveni stalež, materijalno, nezasitna chaebol pohlepa i životni stil nameću kao najbitnije, postala je gotovo pa poslovični primjer za zemlje koje sebe proždiru iznutra; nosilac različitog ordenja najcrnjih statistika. Neobičn...

  šta kaže film: a girl vanishes while walking, leaving her family devastated. as months pass without clues, rumors about her mother's actions intensify online, straining her marriage. Tri mjeseca nakon otmice, roditelji, Yutaka i Saori, i dalje nisu pronašli svoje nestalo djete. Sad, ukoliko redatelj ima na umu nešto više od prosječnog žanrovskog ostvarenja, ta vremenska distanca je idealno mjesto da se počne sa pričom. Dakle, sve elemente radnje, koji bi bili prijeko potrebni, na primjer, jednom trileru, Yoshida je uveliko izostavio. Pošto se radi o redatelju koji iza sebe ima naslove poput Blue ili Kuhaku/Blank, to nije nikakvo iznenađenje. On ima za cilj nešto drugo od napetog whodunit, prvenstveno, opšti fallout jednog takvog dešavanja. Možda ne bi bilo pretjerano ako u tom segmentu Missing uporedimo sa Adolescence. Ta tri mjeseca pometnje roditelja, policije i medija, polako, kako se gubi trag - kako opada interes javnosti za slučaj, i kako život, i pored velike tragedije, ma...