tsundokuvjecnistack

šta kaže film: following the customers of a cafe in kabukicho, we get to watch stories of each individual. aliens, fbi investigation, strange love and murders are some of the themes revealed by this film. the link to all of these characters is mariko, who owns the bar, but also works as a detective. Kao da Kabukicho nije već sam po sebi dovoljno hektičan, Katayama i Uchida dodali su lude naučnike, vanzemaljce, FBI agente, JSDF, serijske i plaćene ubice, sukobljene Yakuze, majstore nindžicua, i u centru svega, detektivku Mariko koja je ujedno i vlasnik bara u kome se mnogi od tih likova u jednom trenutku pojave. Ali svi ti nadrealni i sf elementi skrajnuti su do te mjere da ih ne možemo kvalifikovati ni kao MacGuffin. Uzmimo, na primjer, način na koji je podzaplet o serijskom ubici "riješen"; kao da su Katayama i Uchida bili pod ugovornom obavezom šta jednostavno mora biti u filmu, pa potom, pronašli način da se brže-bolje toga riješe, i pređu na ono što njih interesuje. U...

šta kaže film: late 18th century, tohoku. an outcast girl, rin lives in a village suffering from famine. she draws strength from mt. hayachine, where the spirits of humans ascend after passing. Kunio Yanagita, autor knjige kratkih folklorni priča The Legends of Tono koja je poslužila kao inspiracija za ovaj film, i začetnik profesije izučavanja folklora u Japanu, u predgovoru za prvo izdanje piše:  In the mountain villages of Japan, in areas yet deeper into the mountains than Tōno, there must be countless other legends about mountain gods and yamabito. I wish these legends could also be heard for they would not only make us who live in the lowlands shudder, but would also provide a fresh start like The Legends of Tōno.  Yama Onna, Yama Otoko ili Yama-Bito (Mountain People) su naširoko poznata stvorenja ili poluljudi iz japanskog folklora. Kao što je iz imena jasno, žive duboko u šumama zabačenih djelova Japana, i predstavljaju prijetnju za putnike, lovce i seljanje koji se usu...

šta kaže film: miyamatsu divides his modest life between jobs as a cable car operator and an extra in Japanese gangster and samurai films. with no family, friends, or memories of the past, he sleepwalks through life. through a chance meeting, he is confronted with a different life – his own. his true name is yamashita. he has a sister and a history he decides to investigate. T here's no one who can make a living just as an extra:  i zaista, u doslovnom smislu, ne može. Posao je zahtjevan, nezahvalan, nisko plaćen, ne nudi mnogo prilika za dalji napredak i neke konkretnije glumačke uloge.  T here's no one who can make a living just as an extra: ako uzmemo ovo u pomjerenom, egzistencijalnom značenju, Miyamatsu itekako može, zapravo, on je idealan statist. Anganžmani na filmu, posao kao operater žičare i njegov privatni život, stopljeni su u jedan somnabulistički blur;  Miyamatsu  je gotovo bez afekta, sa uvijek istim izrazom lica koje odaje zbunjenost i prazninu. Rotac...

  šta kaže film: this intimate documentary explores a bygone era of cinematic passion and the emergence of young film enthusiasts in south korea, including bong joon ho. Dokumentarni film o grupi filmofila koji su se okupljali pod imenom Yellow Door, nije samo nešto nastalo na vrhuncu slave Bong Joon-hona i centrirano na njegov globalni uspjeh sa filmom Parazit - iako je to najvažniji argument za značaj samog kluba, kao i najvjerovatniji razlog postojanja samog dokumentarca, već uradak koji se nenametljivo postavlja kao nešto mnogo bitnije. Prije svega, i drugi članovi su, profesionalno, kao redatelji ili glumci, ili akademski, kroz različite institucije, ostali vjerni svijetu filma, i svom mladalačkom entuzijazmu. Na makro nivou, u kontekstu i vremenu djelovanja kluba, situacija je posebno zanimljiva: krupne političke promjene koje su tada zatekle Koreju, rast ekonomije i uticaj zapadne kulture, modernizacija svakog aspekta društva. . . Ali i tadašnjih status samog medija, odnosno...

šta kaže film: the fujiya hotel is a century-old inn near the historic city of kyoto. but the hotel's guests and staff suddenly realise that they are trapped in a two-minute time loop. Što se tiče filmova iz '23, koji su se početkom ove godine napokon počeli pojavljivati kroz različite kanale, River nije bio poseban prioritet. Zašto: 1 - Kako su drugi primjetili, time-loop je postao novi zombie, sveprisutan i uveliko iscrpljen koncept. Već sama premisa odbija. 2 - Ovo je nakon Beyond the Infinite Two Minutes drugi Yamaguchijev film zaredom u kome se igra na taj način, i teško da je tu ostalu puno prostora za nešto svježe. 3 - Sjećamo se One Cut of the Dead, simpatične indy uspješnice koja je, ponajviše zbog nedostatka kvalitetnih japanskih filmova, ostala stašno precjenjena i preeksponirana. Osim toga, Spin-off One Cut of the Dead: In Hollywood, dodao je novi sloj loše volje oko cijelog projekta. Čak je i Summer Time Machine Blues iz 2005, dakle - iz vitalnijeg perioda japansko...

  šta kaže film: after locating the divine blade, a shaman and a modern-day woman race through time to battle a powerful alien commander intent on destroying mankind in alienoid: return to the future, part II of choi dong-hoon’s epic sci-fi action series. Alienoid: Return to the Future nastavlja tačno tamo gdje je prvi dio iz '22 stao, i već od toga nastaju problemi. Više od 140 minuta prvog dijela ostavilo je iza sebe gomilu glavnih i sporednih likova razbacanih po različitim vremenskim periodima, u zbrkanim međuodnosima i zaboravljenim motivacijama, i drugi dio, mučno i vrlo konfuzno, pokušava sastaviti sve te krajeve. I to predugo traje, uvijek sa dva koraka naprijed, pa dva unazad. Dong-hoon konstantno gubi fokus, te nas šeta kroz okrajke prošlog filma, sa još više žanrovske i tonalne šarolikosti nego prošli put. Ideja je da se sve te hronološke zabune (naizgled slučajnosti, sitni detalji, povezanosti. . .) kulminiraju u velikoj završnici, koja će svemu što je prethodilo dati t...

šta kaže film: a computer expert accidentally falls into the conspiracy of online financial crime and has to seize the time to participate in the struggle. Sjećamo se čuvenih "three megabytes of hot RAM" iz Neuromancera i Ono-Sendai deckova za pristup internetu kojih smo se nagledali nakon Gibsonovog romana, ili kasnije, tokom devedesetih, hakera prikazani kao pripadnika ekstremnih, anti-establishment, supkultura. Danas se lako rugati svemu tome. Taj pristup prikazivanja interneta, u kome se naglašava njegova drugost, kao u Matrixu, gdje se radi o svjetu paralelno našem, kome se pristupa posebnim tehnologijama i protokolima na jedan vrlo analogan način; ili u smislu njegovih korisnika, talentovanih digitalnih pankera sa gotovo magičnim moćima u digitalnoj sferi, je nešto što smo u suštini napustili prije dvadesetak godina i danas se ne može koristiti bez retro predznaka. Jednostavno, internet je postao dio najbanalnije svakodnevnica, i ta drugost je iščezla. Da bi se suzbio ...