tsundokuvjecnistack

šta kaže film: the tiniest heroes in movie history—the blood cells—protect the human body’s 37 trillion cells. high schooler urushizaki niko maintains a healthy lifestyle, keeping her cells content, while her erratic father, shigeru, leaves his cells exhausted. despite their close bond, invading bacteria threaten their bodies, sparking an epic internal battle for survival. The Human body contains about 37 trillion cells. . . Red Blood Cells are responsible for transporting Oxygen. White Blood Cells fight off harmful substances that enter the blood. . . These cells work together with each other, every day without stopping, which allows us, humans, to survive. . . This is Red Bone Marrow. . . I tako dalje. Sve ovo je fascinantno, ali zašto propustiti priliku da se to prikaže u tokusatsu maniru? Sa bakterijama, ili polenom koji izaziva alergijske reakcije, kao gigantskim kaiju stvorenjima. Antropomorfni leukociti u sukobu sa različim vrstama prijetnji u stilu Shinji Mikamija. . . ? Naravn...

  šta kaže film: two brothers and their wives meet for dinner to discuss how to deal with a violent crime committed by their children. Soundtrack Sung-woo Joa za A Normal Family često podsjeti na kompozicije Philipa Glassa, posebno na dobro poznati  Koyaanisqatsi. Značenje te riječi, i podnaslov filma, glasi 'Life Out of Balance'. Isto bi savršeno odgovaralo novom uratku Hur Jon-hoa. Radi se o čak četvrtoj adaptaciji romana Hermana Kocha, The Dinner. Očigledno, teme koje je Koch obradio u svom romanu  naširoko  rezonuju; nakon holandske, italijanske i američke obrade sad je došla na red i južnokorejska. S obzirom na ono sa čime se Koch bavi u svom romanu, zaista nije bilo pretjerano teško lokalno prilagoditi taj materijal. Kultura u kojoj se društveni stalež, materijalno, nezasitna chaebol pohlepa i životni stil nameću kao najbitnije, postala je gotovo pa poslovični primjer za zemlje koje sebe proždiru iznutra; nosilac različitog ordenja najcrnjih statistika. Neobičn...

  šta kaže film: a girl vanishes while walking, leaving her family devastated. as months pass without clues, rumors about her mother's actions intensify online, straining her marriage. Tri mjeseca nakon otmice, roditelji, Yutaka i Saori, i dalje nisu pronašli svoje nestalo djete. Sad, ukoliko redatelj ima na umu nešto više od prosječnog žanrovskog ostvarenja, ta vremenska distanca je idealno mjesto da se počne sa pričom. Dakle, sve elemente radnje, koji bi bili prijeko potrebni, na primjer, jednom trileru, Yoshida je uveliko izostavio. Pošto se radi o redatelju koji iza sebe ima naslove poput Blue ili Kuhaku/Blank, to nije nikakvo iznenađenje. On ima za cilj nešto drugo od napetog whodunit, prvenstveno, opšti fallout jednog takvog dešavanja. Možda ne bi bilo pretjerano ako u tom segmentu Missing uporedimo sa Adolescence. Ta tri mjeseca pometnje roditelja, policije i medija, polako, kako se gubi trag - kako opada interes javnosti za slučaj, i kako život, i pored velike tragedije, ma...

šta kaže film: a woman who has no memory of her past falls in love with a man who also has no memory. who were they before they met? Savremene trailere često, sasvim opravdano, optužuju da otkrivaju previše. U slučaju Who Were We?, ako je akcenat stavljen striktno na sadržaj, u uobičajenom smislu riječi, sto minuta filma ili trailer ispod dve minute imaće isti efekat na gledatelja. Jasno, ništa od toga nije previše bitno za Tetsuyu Tominu. U oba slučaja, prva scena kojoj svjedočimo je samoubistvo mladog para. Dakle, počinjemo od kraja. Nakon toga slijedi 'buđenje' u svojevrsnom limbu, čiji je domaćin ostrvo Sado, odnosno napušteni rudnici zlata koji se na njemu nalaze. Ruševine te vrste su, iz očiglednih razloga, jako dobar izbor za naslov koji je dobrim dijelom svog trajanja smješten u prostoru između života i smrti. Sve izgleda kao izgubljeno u vremenu; na pola puta između kompletnog raspada i upotrebljivog. Ali to nije jedini razlog zašto je Tomina odabrao Sado, naime, njego...

šta kaže film: sakata shuhei is accused of killing his wife and child and then supposedly failing to kill himself with a gunshot to the head. though actually innocent, he is sent to a prison hospital, where he stays for 15 years, remaining disabled. after he is released, he has a fateful encounter that allows him to recover his physical abilities. Već više od petnaest godina gledamo kako veliki holivudski studiji za nastavke mega uspješnih franšiza u njihovom posjedu često angažuju mlade, jedva dokazane, redatelje. Naravno, ne radi se o altruizmu ili ičemu sličnom, već, sasvim jasno, o kontroli. Neko na početku karijere ne može reći Ne! ponudi koju oni mogu iznjeti, ili kasnije, tokom produkcije, imati nekakve, nedajbože, auteur prohtjeve. Zato su i odabrani. Krajnji ishod je, gotovo u pravilu, generični studio-proizvod, kojem potpuno nedostaju bilo kakve karakteristike odabranog redatelja, odnosno njegovog rada koji ga je inicijalno kvalifikovao za tu poziciju. Seiji Tanaka je, po sve...

  šta kaže film: a man and a woman meet by chance and stroll through seoul's changing streets. Film Taeyanga Kima  je   podijeljen u tri poglavlja. Početak svakog pojedinačnog segmenta označen je sa naslovnom karticom. Kako redatelj kaže, jednom od definicija riječi iz naslova. U prvom: 'Wandering: Unable to Make Sense of Ignorance.' U drugom: 'Unable to Forget What One Wants to Forget.' Ta forma - odnosno, ta kratka preskripcija, ako je tako možemo nazvati, pokazaće se podjednako korisna i Kimu i gledateljima. Jer Mimang je film o lutanju, slučajnim susretima, budućnosti koja se nije desila, vremenu koje je nepovratno izgubljeno, lažnim startovima, krajevima koji nisu svjesni da su to. . . I to je sam centar filma, način na koji se on u praksi manifestuje, a ne naknadno izvedeni zaključci iz tipične melodrame. Naši likovi nisu imenovani. Mi ni u jednom trenutku nismo detaljnije upoznati sa njihovom prošloću. Sve što znamo o njima saznajemo iz kratkih razgovora koji...

  šta kaže film: hee joon gets possessed by an evil spirit. sister junia takes it upon herself to save the boy aided along the way by sister michaela who decides to help her even though chaos surrounds them. father paolo, a psychiatrist, believes that he can cure hee joon with medical intervention meanwhile father andrea performs exorcisms on the boy. Dark Nuns je spin-off filma The Priests. S obzirom koliko je ovaj bio uspješan, i koliko dobro, inače, slični filmovi prolaze na domaćem terenu, neobično je što se čekalo deset godina da se stvari pomaknu sa mjesta. Kao što je jasno iz naslova, sveštenike su zamjenile monahinje, ali po svemu drugom, uključujući i ukupne dosege filma, Dark Nuns je jako sličan svom prethodniku. Dakle, zaista nije bilo razloga za očekivati nešto više od generične catholic-eksplotacije. Ali ne treba biti previše strog - kad je u pitanju film koji u sebi kao centar ima egzorcizam, vrlo rijetko smo, još od '73, imali priliku gledati nešto originalno. Kad...