tsundokuvjecnistack

šta kaže film: sakata shuhei is accused of killing his wife and child and then supposedly failing to kill himself with a gunshot to the head. though actually innocent, he is sent to a prison hospital, where he stays for 15 years, remaining disabled. after he is released, he has a fateful encounter that allows him to recover his physical abilities. Već više od petnaest godina gledamo kako veliki holivudski studiji za nastavke mega uspješnih franšiza u njihovom posjedu često angažuju mlade, jedva dokazane, redatelje. Naravno, ne radi se o altruizmu ili ičemu sličnom, već, sasvim jasno, o kontroli. Neko na početku karijere ne može reći Ne! ponudi koju oni mogu iznjeti, ili kasnije, tokom produkcije, imati nekakve, nedajbože, auteur prohtjeve. Zato su i odabrani. Krajnji ishod je, gotovo u pravilu, generični studio-proizvod, kojem potpuno nedostaju bilo kakve karakteristike odabranog redatelja, odnosno njegovog rada koji ga je inicijalno kvalifikovao za tu poziciju. Seiji Tanaka je, po sve...

  šta kaže film: a man and a woman meet by chance and stroll through seoul's changing streets. Film Taeyanga Kima  je   podijeljen u tri poglavlja. Početak svakog pojedinačnog segmenta označen je sa naslovnom karticom. Kako redatelj kaže, jednom od definicija riječi iz naslova. U prvom: 'Wandering: Unable to Make Sense of Ignorance.' U drugom: 'Unable to Forget What One Wants to Forget.' Ta forma - odnosno, ta kratka preskripcija, ako je tako možemo nazvati, pokazaće se podjednako korisna i Kimu i gledateljima. Jer Mimang je film o lutanju, slučajnim susretima, budućnosti koja se nije desila, vremenu koje je nepovratno izgubljeno, lažnim startovima, krajevima koji nisu svjesni da su to. . . I to je sam centar filma, način na koji se on u praksi manifestuje, a ne naknadno izvedeni zaključci iz tipične melodrame. Naši likovi nisu imenovani. Mi ni u jednom trenutku nismo detaljnije upoznati sa njihovom prošloću. Sve što znamo o njima saznajemo iz kratkih razgovora koji...

  šta kaže film: hee joon gets possessed by an evil spirit. sister junia takes it upon herself to save the boy aided along the way by sister michaela who decides to help her even though chaos surrounds them. father paolo, a psychiatrist, believes that he can cure hee joon with medical intervention meanwhile father andrea performs exorcisms on the boy. Dark Nuns je spin-off filma The Priests. S obzirom koliko je ovaj bio uspješan, i koliko dobro, inače, slični filmovi prolaze na domaćem terenu, neobično je što se čekalo deset godina da se stvari pomaknu sa mjesta. Kao što je jasno iz naslova, sveštenike su zamjenile monahinje, ali po svemu drugom, uključujući i ukupne dosege filma, Dark Nuns je jako sličan svom prethodniku. Dakle, zaista nije bilo razloga za očekivati nešto više od generične catholic-eksplotacije. Ali ne treba biti previše strog - kad je u pitanju film koji u sebi kao centar ima egzorcizam, vrlo rijetko smo, još od '73, imali priliku gledati nešto originalno. Kad...

  šta kaže film: misa, battling pmc and stigma, starts anew at kurita optics. amidst work and sweets, she meets takatoshi. despite his quiet demeanor and struggle with panic attacks, a deep bond forms. Misa i Takatoshi nemaju puno toga zajedničkog. Veže ih to što su zbog specifičnog oboljenja, premenstrual syndrome i panic disorder, morali napustiti svoje radno mjesto, samo da bi kasnije ostali nasukani u maloj kompaniji koja se bavi proizvodnjom naučne opreme za djecu, statusom daleko od željene kaisha-office pozicije. Njihova oboljenja se ispoljavaju na dijametralno suprotne načine. U slučaju prvog, to su neuroza i histerični ispadi, u drugom, svojevrsna paraliza i sveopšti iracionalni strah. Zajedničko im je generalni gubitak kontrole, neizbježna socijalna stigma za oboljele, i nedostatak razumijevanja ljudi oko njih za stanje u kome se nalaze. Simptomi su, sa jedne strane, dovoljno blagi da ih mnogi ne uzmu za ozbiljno - čak, pripiši lošem stavu i nedostatku volje pojedinca, do...

  šta kaže film: kakunoshin yanagida is a proud samurai of the edo era, forced to leave his clan and live in poverty with his daughter. but then he meets a wealthy merchant who is impressed by his skill at the strategy game go and life takes a sharp turn. Sa Blood of the Wolves i The Last of the Wolves Shiraishi nas je vratio u period yakuza filmova iz osamdesetih, sa naglaskom na V-cinema eru, u kojoj je Koji Yakusho bio direktan učesnik. Naravno, nemoguće je izbjeći i reference na ono što je Fukasaku radio deset ili petnaest godina prije toga, jedan frenetični, oznojeni sleaze and grit, posebno dobro referenciran u prvom od  Shiraishijevih   filmova. Sa Gobangiri, vraćamo se još dalje u prošlost, nazad u jidaigeki. I to onaj revizionistički. Dakle, ne radi se o klasičnoj akciji, ili bilo kakvom straightforward žanrovskom ostvarenju. Gobangiri (. . . odnosno Bushido) je prije svega pomna kritika sistema vrijednosti feudalnog Japana, po mnogo čemu slična slavnim filmovima...

  šta kaže film: teenage assassins chisato and mahiro visit the coastal city of miyazaki when they unexpectedly cross paths with a bloodthirsty assassin who's looking to add to his personal body count. Od '21 već smo došli do trećeg dijela serijala Baby Assassins. Sa svakim sledećim Sakamoto je podizao nivo produkcije i opšte uigranosti tima. U trećem, Nice Days, posebno se osjeti novostečena samouvjerenost, utisak da zna šta ima u rukama i na koji način to može oblikovati. Sasvim dovoljno da to sad možemo nazvati formulom, iako se radi,  ako bi to mogli tako nazvati,  o nizu filmova čiji je centralni gimmick anti-formula, anti-assassin assassin film. To je jako bitna stvar za ovaj i (neminovne) sledeće nastavke. Upozorenje: da bi pomenuta formula pravilno radila, ekipa mora pripaziti da ne postane previše ulickana. Veće produkcijske vrijednosti bi išle protiv duha onoga što najbolje funkcionira u serijalu, njegovog esencijalnog indie slacker stava. Isto važi i za sve već...

  šta kaže film: a seemingly unremarkable man called “mouse” is caught by the police. in exchange for his freedom, he goes undercover, infiltrates a drug ring, and arranges a fake deal, but an unexpected turn of events occurs…  Prvi put kad se šira zapadna publika na eksplicitniji način susrela sa raskolom Beat Takeshi/Takeshi Kitano desio se 2005 sa filmom Takeshis'. Getting Any? bi, nominalno, već trebao biti dovoljan da se neko dobro zapita, i zatim rekalibriše, ali to je, vjerovatno, bilo još prerano, nekoliko godina prije velikih nagrada, kritičkih studija i veće eksponiranosti. Na domaćem terenu, sva konfuzija između dva Takeshija je bila vrlo jasna  od samog početka . Takoreći, Takeshi je pomno oblikovao svoju filmsku karijeru dijalektikom između Beat/Kitano podjele. Ako bi tražili nekakav zapadni ekvivalent, zamislite kombinaciju talk-show hosta i/ili stand-up komičara, koja, u jednom trenutku, odluči da režira i glumi opake policajce i gangstere. Možete pretposta...