tsundokuvjecnistack

šta kaže film: a drug-addicted girl from an abusive family finds hope through kind people but her grim reality strikes back just as she sees a glimmer of light. Prvi bitan susret između Ann i Sistema je njeno hapšenje zbog posjedovanja ilegalnih supstanci. To što nikad nije stekla elementarno obrazovanje, ili katastrofalno porodično stanje zbog kojeg je završila u prostituciji do sada nije naročito zabrinulo bilo koga od dežurnih birokrata. Srećom, osoba zadužena za njen slučaj je Tamotsu Tatara, detektiv čiji pristup i metode svakako nisu ni u jednom policijskom priručniku - mala egzibicija idiosinkratičnih joga pokreta u sobi za ispitivanje osumnjičenih, izgleda, predstavlja dosad potcijenjeno sredstvo za dobivanje željenih rezultata. . . To, i malo iskrenosti i dobre volje; naime, Tatara joj predlaže učlanjenje u program rehabilitacije koji on vodi. Ann ne treba više od toga; iako je žele samo olako otpisati, ona nije jedan od mnogih 'izgubljenih slučajeva'. Oni koji je kval...

šta kaže film: in a post-apocalyptic near-future, a researcher at an ai lab leads the effort to end a civil war by cloning the brain of a heroic soldier — her mother. Trideset pet godina nakon njene smrti, Jung-yi se vraća kao sačuvani digital-download sadržaj u beskonačnom nizu benchmark testova korporacije za koju je nekad vodila bitke. Dok je bila među živima, kvalifikovala se kao jedan od najboljih plaćenika na njihovoj strani, sada, sa blagoslovom porodice, njena svijest počiva u simulacijskom softeru u kojem iznova i iznova prolazi kroz svoje poslednje momente. Naučnicima zaduženim za te testove cilj je prevazići mane koje su dovele do njene pogibije, nadgraditi je, i stvoriti savršeno oružje. Jedan od tih naučnika - i faktor koji enormno komplikuje situaciju, je  Yun Seo-hyun, njena kćerka. . . Jung-E otvara podugački worldbuilding text-crawl koji po sebi nema naročite posljedice za ostatak zapleta, ali ipak daje dovoljno konteksta za uobičajeni distopijski svijet budućnost ...

šta kaže film: after losing everything for a crime he didn't commit, ken vows to travel back to the qin dynasty and reclaim everything he lost by usurping the throne. Da se ne biste osjećali naročito izgubljeno u time-travel premisi Back to the Past, potrebno je samo elementarno poznavanje kineske istorije. Dakle, film je smješten u period ujedinjenja zemlje i početak dinastije Qin (izvorni naziv je doslovno  Journey to the Qin Dynasty),  odnosno u period Ying Zhenga i njegovih osvajanja, borbe za dominaciju, reformi, osnivanja mnogih  konstitutivnih institucija (zaista je nemoguće nabrojati sve ono što se njemu priznaje). . . pa do izlizanih stvari sa razglednica: čuvene grobnice i terakota vojske. . . Makar u tom smislu - tu smo na relativno poznatom terenu. Za većinu drugih trebaće malo konteksta.  Back to the Past nastavlja se na popularnu seriju iz 2001. A Step Into the Past. Ako su dostupne informacije tačne, to je posljednji put kad se u tom kapacitetu Koo poj...

šta kaže film: when her 5-year-old daughter dies, a mother is devastated but finds solace in a doll that looks like her daughter and begins to treat the toy as part of the family. but after giving birth to another child, strange things begin to happen. Godinu dana nakon gubitka kćerke, Yoshie Suzuki, na jednom malom uličnom marketu antikviteta u blizini svog doma, kupuje lutku. Ona izgleda staro i ofucano. Smještena je u drvenu kutiju sa staklenim panelima na kojima se nalaze papiri sa naizgled nerazumnim tekstom, nalik na religijske skripte. U većini drugih zemalja to bi već bilo dovoljno za jedno veliko, sablasno, Ooo Ne!, ali ne i ovdje. Osim toga, nije proteklo dugo od tih nemilih događaja, i Yoshie, i pored terapija i podrške porodice, još nije spremna da nastavi sa životom. Nakon samo malog trenutka nepažnje naivna hide and seek igra kćerke Mei sa drugom djecom iz susjedstva završila je fatalno. Traumatizirana Yoshie u lutki prepoznaje sličnost sa svojom kćerkom; uljepšava je, kr...

šta kaže film: soon-tae, aspiring to start his dream restaurant franchise, is nominated as the next boss of the gang. he hopes to pass the role to kang-pyo, the grandson of the former boss, but kang-pyo dreams of becoming a tango dancer instead. a fierce competition between two strong candidates begins with the goal of losing the election to pursue their individual dreams. The Boss is dead, long live the Boss! Ili možda ne. U gangsterskoj komediji Ra Hee-Chana, nasljednici iznenada preminulog šefa, Soon-tae i Kang-pyo, suosnivači takozvane Sikgupe, kriminalne organizacije koja je pomela konkurenciju i preuzela kontrolu nad gradom, nisu baš voljni da zauzmu upražnjenu lidersku poziciju. Soon-tae želi da se posveti svojoj porodici i uspješnom restoranu koji vodi; sve ga to zatiče usljed pregovora sa bigheadsima iz Seoula koji hoće da pretvore njegov biznis u golemu franšizu. Paralelno gangsterovanje ne dolazi u obzir. Sa druge strane, Kang-pyo je proveo deset godina u zatvoru, i sad hoće...

šta kaže film: a man gets lost in an underground passage. he follows the “guide” through the passage, but one after another, strange things happen to him. is this space real? or an illusion? will the man be able to escape the passage? Sasvim je vjerovatno da će neki preskočiti Exit 8 samo zbog toga što se radi o još jednoj adaptaciji video igre. I pored, kako ih inače opisuju, kvalitetnijih primjera, kao The Last of Us ili Fallout, prosjek je i dalje užas tipa Five Nights at Freddy's ili Borderlands. Fanovi igara, posebno onih japanskih, Biohazard, Street Fighter, Tekken. . . bili su izloženi posebnoj vrsti terora; punoj cijeni globalne popularnosti i oportunističkih vlasnika ip-a. Čak i kod *domaćih* produkcija, kao u slučaju Forbbiden Siren, ili dva Miikeova pokušaja, Like a Dragon & Ace Attorney, rezultati su bili jedva osrednji. Ako Takashi Miike nije u stanju da kvalitetno obradi poznati serijal Toshihira Nagoshija, šta onda? The End? U svakom slučaju, pred nama je Exit 8....

šta kaže film: magazine editor disappears after reading occult articles. freelance writer friend investigates, assembles rumors, urban legends, ghost stories. horrifying truth about a certain place emerges through pieced information. Nije jednostavno biti fan Shiraishija. Ne samo zato što se radi o iznimno produktivnom redatelju koji ponekad snima po tri filma godišnje do kojih često nije lako doći izvan Japana, ili im nedostaju kvalitetni tilovi, nego i zato što mnogi od tih naslova spadaju u one koje se svrstavaju pod oznaku *V*, bezvrijedan direct-to-video/tv/streaming sadržaj, često, kasnije, nakaradno pretočen u 'Theatrical Release', koji je najbolje uveliko zaobići. Iako se na taj način rizikuje gubitak značke Koji-san #1 Fan, za svakog ko je praktikuje, ta mala eskivaža/trijaža podiže Shiraishijev kvalitativni prosjek. About a Place in the Kinki Region i House of Sayuri iz '24 spadaju u njegove, takoreći, ostvarenije radove, i u smislu budžeta, ambicije i iznad svega...